Moja ratna priča

14

Moja ratna priča

posebna ::Sad znam kako se osjecaju oni koji prate one spanske serije! Mr. Green Very Happy
Mislim, kad se epizoda zavrsi u 'najnapetijem trenutku', pa ne mozes docekat' sledecu...


Bez uvrede, poređenje sa španskom sapunicom ovde baš ne stoji.
Ja sam imala potpuno drugačiju asocijaciju, i to književnu. Ima jedna scena u Selimovićevom romanu "Derviš i smrt", kad jedan od onih turskih moćnika, muftija, kojem se Nurudin obraća za pomoć zbog brata zatvorenog u tvrđavi, igra partiju šaha.
Samo što je opisana situacija inverzna Dubarinoj: u njoj Nurudin, poput nekog pelivana na žici, očajnički balansira rečima ne bi li privukao pažnju muftije koji pati od dosade i mrzovolje. Sve u nastojanju da učini nešto za okrivljenog a nevinog čoveka u svetu ravnodušnom prema sudbini pojedinca.

@Sorelag: Znala sam, cim sam ovo napisala, da ce neko protumaciti i ovako.
Da ne bude zabune, ni u jednom momentu nisam pomislila da Dubarinu sjajnu pricu uporedim sa spanskom sapunicom; po meni (obzirom da te serije nikada nisam pratila), bilo bi to svojevrsno ''srozavanje'' vrijednosti ovog djela.
Zapravo, pale su mi na pamet moje starije komsinice, koje su sa nestrpljenjem iscekivale nastavak omiljene sapunice-kao sto ja sa nestrpljenjem ocekujem nastavak Dubarine price...to sam htjela reci. Smile

Dokumenti

Sve je bilo propisno ispečaćeno, potpisano, propraćeno telegramima, lijepo složeno i otkucano pisaćom mašinom.

U najkraćem, bio sam optužen za agenturni rad. Nigdje nije pisalo špijunaža već doslovice „agenturni rad.“
Izjava radio-amaterke, kao i izjave ostalih svjedoka bile su vrlo slične i potpisane na dnu svake strane.
Iz nekog, valjda administrativnog i službama znanog razloga, sve izjave su bile u tri primjerka.

Bile su tu i službene zabilješke sa pojedinim drugovima sa kojima sam se vidio, onako u prolazu i razmijenio možda samo nekoliko riječi.
Radio-amaterka me baš okvalifikovala kao izdajnika, provokatora, školovanog obavještajca...

Izjava Mustafe Mustafića (ne navodim pravo ime) bila je gotovo identična njenoj izjavi i on se, kao i radio-amaterka, potrudio da me predstavi u najgorem mogućem izdanju.
Jedan kolega, koji je u to vrijeme radio za jedinu novinsku agenciju, bio je slamčica spasa. Sve što je rekao o meni bilo je istinito i doslovno interpretirano.
Za tu slamku nisam mogao da se shvatam, jer je neko iz tadašnje tajne službe napravio samo službenu zabilješku na osnovu jednog razgovora s njim. On vjerovatno nije ni znao da se njegove riječi bilježe. Nikakvu izjavu nije potpisao ali je makar službenik koji je interpretirao njegove riječi, to uradio profesionalno.

Sve ostalo je bilo „za vješala,“ nafilovano konstrukcijama, izjavama u čijoj osnovi je bila laž. Čista i podmukla laž.

Nije da nisam imao loše mišljenje o ratu i to sam priznao i na ispitivanju. Da mi je suđeno zbog verbalnog delikta, hrabro bih to prihvatio. U pozadini su bile optužbe protiv kojih sam mogao jedino da se borim sopstvenim kazivanjem i ništa više. Nisam mogao pozvati nikog za svjedoka i reći: „Hej, ovaj čovjek će posvjedočiti da nisam agent.“

Bio sam šokiran zbog iznesenih optužbi, koje su crno-na bijelo bile u mom naručju.
Sva ona ljubakanja sa radio-amaterkom su odjednom postala laž, imitacija ljubavi i razumijevanja. Sva druženja i razgovori bili su zapravo klopka i ona je samo odrađivala posao običnog doušnika tajne službe.

Da, da, doušnika – vjerujem da se to i danas tako naziva. Možda je poslije cjelovečernjeg druženja zapisivala naše razgovore i odmah požurivala da ih dojavi operativcu koji je bio zadužen za njen nadzor.
Slično je radio i Mustafa Mustafić, a možda su bili zaduženi i za uzajmno praćenje, ko će im znati.

Kasnije sam saznao da nisam bio jedina žrtva radio-amaterke. I nikako mi nije jasno, kako sam previdio mogućnost da je tajna služba drži na oku, zbog same prirode posla koji je obavljala. Bio je rat, ona je imala radio-vezu sa svijetom, sa neprijateljem i čista logika upućuje da je bila, u najmanju ruku – pod prismotrom.

Tako, jedne prilike u radio-klub je došao bivši lovac, izbjeglica iz jednog susjednog mjesta. Donio je samo kratku poruku u kojoj je pisalo: „Pusti kera s lanca.“ Zamolio je „moju“ radio-amaterku da poruku proslijedi njegovom poznaniku, Muslimanu koji je živio u njegovom susjedstvu. Čak je donio i njegov broj telefona.
Poruka nikada nije stigla na odredište a nesretni čovjek je više od dva mjeseca proveo u zatvoru, objašnjavajući zbog čega i kome šalje poruku.

Tajna služba je njegove riječi protumačila kao znak za početak ofanzive i našao se u golemim nevoljama.
U stvari, kako je bio mobilisan na borbenu liniju koja se nalazila u blizini njegove kuće, svakodnevno je čuo zavijanje sopstvenog psa. Ponadao se da je dovoljno da ga komšija pusti s lanca ali nije ni slutio da poruke u ratu dobijaju sasvim novu dimenziju.

I dalje sam bio zatvoren u bijeljinskom zatvoru, sa teškim optužbama koje sam pažljivo krio i od ostalih zatvorenika. Nisam nikome vjerovao, i gotovo sam postao sumnjičav prema običnim ljudima. Sada sam zavjeru vidio u svakome i čak posumnjao da je sve dio dobro smišljene igre. Ali, nije bilo tako....

Dubara ::Dokumenti

Tako, jedne prilike u radio-klub je došao bivši lovac, izbjeglica iz jednog susjednog mjesta. Donio je samo kratku poruku u kojoj je pisalo: „Pusti kera s lanca.“ Zamolio je „moju“ radio-amaterku da poruku proslijedi njegovom poznaniku, Muslimanu koji je živio u njegovom susjedstvu. Čak je donio i njegov broj telefona.
Poruka nikada nije stigla na odredište a nesretni čovjek je više od dva mjeseca proveo u zatvoru, objašnjavajući zbog čega i kome šalje poruku.

Tajna služba je njegove riječi protumačila kao znak za početak ofanzive i našao se u golemim nevoljama.
U stvari, kako je bio mobilisan na borbenu liniju koja se nalazila u blizini njegove kuće, svakodnevno je čuo zavijanje sopstvenog psa. Ponadao se da je dovoljno da ga komšija pusti s lanca ali nije ni slutio da poruke u ratu dobijaju sasvim novu dimenziju.

nije bilo tako....


Surprised Smile Smile.......crni humor............ nemojte mi zameriti Smile Smile

Rat je uzasan i nemilosrdan. Bez obzira sa koje strane gledamo. Moj tata je bio '92 ili '91, ne znam tacno, u Kopackom Ritu i on mi kad-kad prica svoje lose iskustvo. Mada dosta detalja izostavlja, verovatno me pokusava postedeti takvih prica. Trebalo mu je puno vremena da se psihicki izleci, a najvise mu je pomogla nasa najmladja sestra koja se ubrzo posle toga rodila.

A ti, kao knjizevnik opisujes svoje iskustvo. Mogao bi napisati knjigu.

Neko je rekao da se sve do devedesetih godina mnogo čitalo i veoma malo pisalo. Poslije balkanskih ratova mnogo se piše a vrlo malo čita.
To je neko uman nedavno izjavio u Beogradu.
Neko bi možda i mogao da od ovoga napiše knjigu. Iskreno da ti kažem, nemam hrabrosti da se upustim u tako veliki i ozbiljan poduhvat. Nikada nisam objavio čak ni pjesmu, a kamo li knjigu....

Ајде настави Smile молим те Smile

Dopuna: 21 Avg 2008 21:30

Dubara, jesi tu ?

Ovdje sam, samo nekoliko dana nisam imao pristup internetu... Problemi su rijeseni u ubrzo nastavljam....

Ja pocinjem da dosadjujem ali moram, zanima me sta se desi kasnije Smile nemoj da nas ostavljas na cedilu dubara



Ako ne racunamo sasvim slucajan prolazak ovom magistralom sredinom 90-tih i sekunde u kojima sam na "svom" balkonu uspjela da raspoznam zivot preko necijeg vesa koji se susio na striku ... ovo je od rata najblizi pogled na jedino sto cu za zivota zvati domom. Na Igmanu sam se kao dijete skijala i kotrljala, a na Kulu cesto sa mamom isla u setnje ... i iako sam sa prozora ispratila na stotine aviona i sanjala da jednom i ja poletim ... let sam docekala u podrumu sarajevskog aerodroma i poletjela posljednjim letom kroz rafale necije vojske, na podu teretnjaka bez prozora sa jos 350 dusa ... dana kada smo bosi napustili Sarajevo.

Bila sam u dilemi da li da uopste citam ove redove ... jer mi sve ratne price ... narocito sarajevske, dodju kao ozivljavanje pokopanih vremena koje opet valja ispratiti pod zemlju ... ali se nisam uspjela oduprijeti.

Apsurd zivota u to vrijeme je nesto sa cime se sazivi, ali ova prica me naprosto paralizuje. Voljela bih da je ispricas do kraja.

Kako rece ljutka jednom ... bis i ustajem ti!

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1060 korisnika na forumu :: 86 registrovanih, 13 sakrivenih i 961 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: ajo baba, aleksandarbl, amaterSRB, anta, babaroga, Ben Roj, Bobrock1, bojank, bojcistv, branko7, Bubili, cvrle312, darkojbn, Denaya, Drug pukovnik, Duh sa sekirom, Dzoni90, Džordžino, FileFinder, Fog of War, FOX, francis begbie, Georgius, goflja76, GreenMan, helen1, Hitri, hyla, ikan, Istman, ivan979, Ivica1102, Jester, JOntra, kaptain, Klecaviks, kobaja77, konstruktor, krlebgd77, kunktator, ljuba, Lubica, maiden6657, Marko Marković, mb1213, Mercury, mgolub, MiG-29M2, Miki01, Milan A. Nikolic, Nemanja.M, nenad81, Neutral-M, nextyamb, nikoladim, ofbeyond, opt1, ormanj, Pikachu123, Planinar, RobinHood12, Rocker, rodoljub, royst33, sakota79, sickmouse, Sirius, solic, srbijaiznadsvega, Srle993, stalja, strn, styg, t84dar, tanakadzo, Tas011, Trpe Grozni, vasa.93, VJ, Vlada1389, VladaNS1978, Vlajman1957, Voja1978, Webb, yrraf, Zi0mek