Snaga u coveku

41

Snaga u coveku

MilenaNS ::Tomas Man - Smrt u Veneciji (odlomak)
"Tonio Kreger"

jelkica7 ::MilenaNS ::Tomas Man - Smrt u Veneciji (odlomak)
"Tonio Kreger"


Bila sam sigurna da je rec o tom naslovu...Hvala ti... Zagrljaj
Evo i odlomak Arrow http://www.mycity.rs/Blog/Snaga-u-coveku_20.html#1270531 pod imenom "Tonio Kreger".

ŠTA JE NEBO DŽONATANE?

Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog svijeta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od prijašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kamo hrlimo, ne misleći na sutra.

Znaš li koliko smo života proživjeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu?

Hiljadu života, Džone, deset hiljada! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda jos stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svijet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati.

On raširi krila i krene prema vjetru.


Čudno je to. Galebovi koji prezru savršenstvo radi putovanja, putuju polako i nikad ne stignu na odredište. Oni koji se odreknu putovanja radi savršenstva, mogu stići svuda, u tren oka. Zapamti, Džonatane! Nebo nije ni mjesto ni vrijeme, jer su mjesto i vrijeme beznačajni.”

ŠTA JE LJUBAV?

Svih ovih proteklih godina posmatrala sam muškarce i žene…uvek sam sebi postavljala isto pitanje: Kako to, da se većina brakova sklapa u sredinama gde su ti muškarci i te žene prinuđeni da žive zajedno?
Ne znači li to da nisu u pitanju nikakve posebne privlačnosti, osim najobičnijeg golog nagona i to što su jedni drugima pri ruci?
Dirigent se ženi pevačicom ili balerinom, režiser glumicom, političar novinarkom koja prisustvuje sednicama…
Koliko je brakova među prosvetnim radnicima zaposlenim pod istim krovom, među studentima istog ili obližnjeg fakulteta, brakova sklopljenih od službenika istog preduzeća, čak i među onima koji su svakodnevno putovali istim vozom od kuće do posla!
Zašto ljudi ne biraju, zašto ljudi prihvate ono što im je nadomak ruke? To nije ljubav. Izvanredne ljubavi, mahom su plod izvanrednog slučaja: letovanja, putovanja, neki daleki grad, neka srećna okolnost koja spaja dve duše. Zar ne? Istina leži u “raspolovljenim orasima”. Drugu polovinu, nije lako naći. Oči ne vide dobro, samo srce vidi. To je ljubav.

PRAVA LJUBAV NIKAD NE UMIRE


Na kraju jednog polja stajaše Ljubav i Samoća i posmatraše mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi:
- Kladim se, da ću ih rastaviti.
Ljubav uzvrati:
- Sačekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš da odeš kod njih koliko god hoćeš puta.

Samoća se složi sa tim. A Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i spazi u njima sjaj.
Vrati se nazad i reče Samoći:
- Hajde, sada je red na tebe!
- Ne, – odgovori Samoća – Sada ništa ne mogu da napravim, sada su njihova srca ispunjena ljubavlju. Doći ću malo kasnije.

Proteče neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se bila nadala, da će ih do tada napustiti ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekorači preko njihovog praga. No pogledavši im u oči, ona vidje samo Zahvalnost.
Okrenu se nazad i reče:
- Doći ću kasnije…

Proteče još dosta vremena i Samoća se pojavi ponovo pred njihovim vratima i začu dječiju vrisku. Otac se tek vratio sa posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ovog puta moći da ih rastavi, jer kako reče:”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost bi dosad već trebali da napuste njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona sada spazi u njima Poštovanje i Razumijevanje.
- Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrenu se i ode.

Proteče opet mnogo vremena. I Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primjeti sada da su im djeca već bila porasla. Sijedi otac je nešto objašnjavao sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, vidjevši ovaj put u njima Povjerenje.

Proteče najviše vremena od tada. I Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unučad odlaze od kuće, a da kraj kamina ostade da sjedi rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče:
- To je to, došao je konačno i moj trenutak!
Htjede zatim da joj pogleda u oči i da se uvjeri, no istog trena starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Uskoro, nekada mlada djevojka, a sada stara žena, stiže do groblja i sjede pored jednog groba. Bješe to grob njenog supruga.
- Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak.
Tek tada se Samoća zagleda u rasplakane oči starice, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje.

Danilo Kiš - Rani jadi (Ulica divljih kestenova - odlomak)

"S jeseni, kada počnu vetrovi, lišće divljeg kestena pada strmoglavce, s peteljkom naniže. Onda se čuje zvuk: kao da je ptica udarila kljunom o zemlju.A divlji kesten pada bez i najmanjeg vetra, sam od sebe, kao što padaju zvezde - vrtoglavo. Onda udari o tle s tupim krikom. Ne rađa se kao ptica iz jajeta, postepeno, nego se odjednom rasprsne dlakava ljuštura, iznutra beličastoplava, a iz nje iskaču vragolasti, tamni melezi, zacakljenih obraza,kao jagodice nasmejanog crnca. U nekoj se mahuni nalaze blizanci; ipak bi ih ljudi mogli razlikovati: jedan ima na čelu belegu, kao konj. Majka će, dakle, uvek moći da ga prepozna - po zvezdi na čelu.

Dečak kupi divlje kestenove koji su se sakrili u rupe na travnjaku i stavlja ih pod obraze. Usta su mu puna neke lepljive gorčine. Dečak se smeška.Trebalo bi se popeti na granu, izabrati jedan grozd i čekati. Ne dati anđelu sna da te prevari. Trebalo bi bar tri dana i tri noći, bez jela i pića, bez sna i počinka, gledati plod. Kao kada se gleda mala kazaljka na satu. Bodlje su se stvrdle i pri vrhu malo potamnele. Ako ih dirneš nevešto, na prstu će ti napraviti rupicu, pa će da poteče tvoja lepa, crvena krv. Moraćeš onda da sišeš svoj prljavi prst kojim si malopre pravio grudve od blata i fuškije. A možeda nastupi i trovanje krvi. Kada se to dogodi, onda deca umiru. Stave ih u male pozlaćene sanduke i nose ih na groblje, među ruže. Na čelu povorke nose krst, a za sandukom idu dečakova mama i tata i, naravno, njegova sestra, ako je imao sestru. Majka je sva u crnini, ne vidi joj se lice. Samo tamo gde su oči, crna je svila vlažna od suza. Jedna beloputna gospođica u crnoj kecelji gimnazijalke sedi u nekoj kristalnoj svetlosti što dolazi kroz poluspuštene žaluzine. Sunce crta na ljubičastim bocama s kolonjskom vodom zvezdice od zlata. E, pa, evo tajne mirisa ljubičica: gospođica koja prodaje sličice leptirova i divljih zveri, kao i parfeme, od svih mirisa najviše voli miris ljubičica, i stavlja ga svuda štedro: na dlanove, na bujnu riđu kosu (mada bi riđoj kosi, po, svoj prilici, bolje pristajao neki drugi miris) Trebalo bi komponovati fugu za orkestar i jorgovan. Iznositi na podijum u mračnoj sali ljubičaste bočice oplemenjenih mirisa. One koji bi tiho, bez krika, izgubili svest, iznosili bi u drugu salu, gde bi lebdeo detinjasti, lekoviti miris lipe i kamilice."

ZABRANJENO JE


Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči,
probuditi se, a ne znati šta sa sobom,
plašiti se svojih sopstvenih uspomena.

Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog sopstvenog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumjeti sve što ste zajedno proživjeli,
i zvati ih samo onda kad su neophodni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,
ne živjeti svaki dan do posljednjeg daha.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš njegov osmijeh i oči,
a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vrijedniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati sopstvenu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumjeti da je život ono što daje,
a takođe i ono što uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.

Pablo Neruda

OTVORENI ZA BESKRAJ

Moderni čovek živi bez boga, to znamo. Ali danas, religija je prisutna, iako ljudi nemaju pojma šta je to bog. Njihov odnos nema veze sa religijom, već samo sa konfesijom, sa pripadnošću. U suštini ima vrlo malo religioznih ljudi i to je strašno. Religija koju crkva propoveda jedna je vrsta politike. To je jedna manipulacija, borba za duše. Ja kao individua živim u tom nekom beznađu, ludoj nadi. Ljudi su postali užasno bezobzirni, grubi i to je prilično pesimistično. Otud taj kraj u Bernardijevoj sobi, kada se dešava razapinjanje na krst. To je zapravo jedna travestija. Religija se prodaje kao turistička atrakcija, što Pišti ne znači mnogo, te on pristaje da bude razapet jer su mu objasnili da

neće ništa boleti. On ne shvata smisao patnje, čak ni kada je ta patnja neka mogućnost izlaska, preobražaja. Time se postavlja pitanje religioznosti bez boga.
To je toerija koja je meni veoma prihvatljiva. Jer teško je živeti ako čovek prihvati to što jeste i ne uviđa nikakvu mogućnost otklona ili razlike. Religijsko osećanje je u tome da budemo nešto drugo, da živimo razlike, da izađemo iz te naše ljušture. Svet je u ropstvu politike i moći. Ljudi zaboravljaju gde žive, da žive na zemlji i da stoje pred okeanom, pred univerzumom. I neće o tome ni da razmišljaju. Nisu svesni da su u stvari otvoreni za beskraj. U krajnjoj liniji, razapinjanje na krst to i znači. Smisao krsta je u toj otvorenosti pred univezumom. Otvorenosti za razliku, za ono drugo.

Slobodan Tišma

AKO JE ŽIVOT IGRA, OVO SU PRAVILA


1. Dobićete tijelo.
Možete ga voljeti ili mrziti, ali biće vaše cijeloga života.

2. Učićete lekcije.
Upisani ste u redovnu nezvaničnu školu koja se zove Život. U toj školi ćete svakodnevno imati prilike da učite određene lekcije. Te lekcije mogu vam se svidjeti, a možete i smatrati da su nevažne i glupe.

3. Ne postoje greške, postoje samo lekcije.
Rast je proces probi i grešaka: eksperimentisanje. Neuspjeli eksperimenti su isto tako dio procesa kao i oni koji uspiju.

4. Lekcija se ponavlja dok se ne nauči.
Lekcija vam se nudi u različitim oblicima sve dok je ne naučite.
Tek kada je naučite, možete prijeći na sljedeću.

5. Učenje nikada ne prestaje.
Ne postoji razdoblje života koje nema svoju lekciju. Ako ste živi, to znači da još uvijek postoje lekcije koje trebate naučiti.

6. “Tamo” nije bolje nego “ovdje”.
Kada vaše “tamo” postane vaše “ovdje”, jednostavno će vam se pojaviti neko drugo “tamo” koje će opet izgledati bolje nego “ovdje”.

7. Drugi ljudi su ogledala vas samih.
Ne možete voljeti ili mrziti nešto kod druge osobe, a da to nije nešto što volite ili mrzite kod sebe.

8. Isključivo od vas zavisi kakav ćete život voditi.
Posjedujete sve sposobnosti i osobine koje su vam potrebne. Od vas zavisi kako ćete ih upotrijebiti. Izbor je uvijek vaš.

9. Rješenje je u vama.
Odgovori na životna pitanja leže u vama. Sve što treba da radite je da gledate, slušate i vjerujete.

10. Sve ćete ovo zaboraviti.

Čeri Karter-Skot

IDI ZA NJOM!

Idi za njom. Jebo te, nemoj samo sjediti i čekati da ti se javi. Idi za njom jer je to tačno ono što trebaš raditi ako nekoga voliš, umjesto da čekaš da ti da neki signal koji možda nikad nećeš dobiti. Ne dopusti da ti se ljudi prosto dešavaju, ne dozvoli da se ona prosto dogodi jer ona nije usrani TV šou ili vremenska nepogoda. Ljudi nisu predmeti koje možeš uzimati ili premještati kako ti je volja. Ljudima treba dokaz da voliš tako što ćeš uraditi lude stvari zbog kojih ćeš možda i zažaliti, ali ćeš ih ipak uraditi. Umjesto da joj slinaviš preko telefona o ljubavi, umjesto da postavljaš patetične statuse na Fejsbuku, umjesto da budeš ono što drugi očekuju da budeš, budi jednom svoj. Rizikuj. Ispadni totalna budala. Dokaži veličinu svoje ljubavi na jedini ispravan način na svijetu – tvoj lično. Pokaži da si ranjiv jer je to jedino što nas sve povezuje. Idi, budi s njom, umjesto da čekaš.

Nepoznat

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1285 korisnika na forumu :: 43 registrovanih, 8 sakrivenih i 1234 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Areal84, babaroga, bladesu, BORUTUS, Brana01, cenejac111, cikadeda, CikaKURE, Dimitrije Paunovic, Dorcolac, DPera, galijot, GandorCC, Georgius, Hexe, hyla, ikan, kihot, krkalon, Krvava Devetka, kybonacci, Lieutenant, ljuba, markF, mercedesamg, milenko crazy north, Milos ZA, MilosKop, Miroljub1979, Mixelotti, nemkea71, nick79, procesor, raptorsi, robert1979, S-lash, sasa87, Smd, Srle993, vathra, zlaya011, 79693