offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
TUGA PLAVOG CVIJETA
Jutros je najbistrija kiša pala,
samo da bi suze sprala
iz očiju jednog cvijeta.
Svunoć je plakao cvjetić plavi,
što ostao je sam u travi
i što s njim druguje samo sjeta.
A juče je bio srećan u licu,
držao za latice tratinčicu,
pjevušio u bijelog smijeha zvonu...
Ako su ruke tako htjele,
zašto oboje nisu uzele,
kada su skupa, da skupa i klonu?
Čežnja sad mrsi kosu plavu.
Cvjetić ne jede, ne pije rosu,
misli mu uz drugaricu bijelu.
A ona, kada uvenu u vijencu na glavi,
uvenu tog trena i cvijet plavi.
Tuga se razli niz livadu cijelu...
Autor : Ismet Bekric
Dopuna: 13 Nov 2006 23:23
Ј.В. Гете
МИЊОН II
Ко чежњу зна, тај зна
јад јада мога!
Печална с душе дна,
без иког свога,
онамо гледам ја
у небо меко.
Ах, ко ме воли, зна,
тај је далеко.
Свест мркне, горим сва
с дна срца свога.
Ко чежњу зна, тај зна
јад јада мога.
Dopuna: 13 Nov 2006 23:47
Mačka
U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi, kaže priča,
i usred ljeta, usred zime,
ja vidim tužnoga mladića.
On živi sam i ko zanesen
u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.
No jednog dana šum kraj vrata,
to netko neznan ući želi
u njegov život, poput tâta,
da njegovu samoću dijeli.
A vani zima, vani sniježi,
i pored praga mačka leži,
on pruža ruke, kô da sanja,
a vani zora – svjetlost danja.
No, u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu,
i on joj reče: budi moja,
a ona kaže: ja sam tvoja.
I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.
Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje,
i tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.
Jer, on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.
I riješi sada, još ove noći,
u zadnju krađu on će poći,
i u zoru se mladić vrati
da strašnim novcem ljubav plati.
I donese joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve vatre ovog svijeta kriju.
I vidje – žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža,
i kao što njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.
I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plen se baci istog trena.
I stiže ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.
U strahu mladić oči sklopi –
te strašne slike neka odu,
on vidje lađu što se topi,
i svoju ljubav na tom brodu.
A kada opet nađe snage
on digne vjeđe – žene nema,
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.
Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruža ruke, kô da sanja,
sad opet samo mačku ima,
a vani studen, snijeg i zima...
Autor : Ibrica Jusic ili (pre ? )Zvonimir Golob ( ???)
Dopuna: 13 Nov 2006 23:54
To sam ja
Ako nekad mozda cujes,
gdje sonatu kisa svira,
i gdje neki oluk place,
kroz tisinu nocnog mira.
Gdje dolazih, tebe cekah,
i gdje korak moj odzvanja,
u mirisu ispod granja,
pod prozorom tvoga svijeta,
Znaj, to sam ja...
I kad ponoc grad poljubi
kad umukne zvon' sa sata
kao andjel' neki vihor
kad odskrine tvoja vrata
takne li te kakva ruka
drhtec' da te ne probudi
i daleko od svih ljudi
ako mine kakva sjena
znaj,
to sam ja...
znaj,
to sam ja...
To sam ja
To sam ja...
Ako polja stanu sjetna
ako nebo umre s tugom
kroz noc tamnu voz zapisti
dok u maglu tone prugom
a kroz puste staze parka
miris tuzan ako zaluta
i prije nego svane sjutra
ako tebi zora bane
znaj, to sam ja...
Dusa tvoja ako jednom
mimo volje sama krene
trazit spokoj, mir i ruke
dusu moju, trazit mene
a ne znade kud da krene
kad je ovi puti lazu
tad stihovi nek joj kazu
sto ih svira struna moja, da zna
to sam ja...
Autor : Miladin Sobic
Dopuna: 13 Nov 2006 23:57
Tuga
Poljubi me, zacaraj me sobom,
zatvori mi oci cutanjem;
da, u trenu zaborava, tobom
zivim kao senka lutanjem.
Bice mi se, tmulo od gorcine,
zaželelo tudjeg zivljenja:
jednog trena sopstvene daljine,
jednog daha bez protivljenja.
Poljubi me, zacaraj me, svedi
sasud srca do izlivanja;
obaj dusu,uzmi je, izvedi,
da pocine od prebivanja;
da, u trenu zaborava, tobom
zivim kao senka lutanjem,
sklopim oci umorne nad sobom,
i iscilim u te cutanjem.
Autor :
B.Zivoinovic Massuka
Dopuna: 14 Nov 2006 0:03
RUKA
Gde je tvoja uska, tiha ruka,
puna zvuka dok niz kosu klizi,
puna reči kad se oko struka
svije, kad se poput vitog luka
slije s mojim telom? Prisni, bliži,
mi ćutasmo tad, a ona sama
pričala je šta u tebi vri:
cela sočna, topla, slatka tama
ključala je njome; cela ti
zvučala si kroz nju; cela drama
krvi naše, i bolna i draga,
u snažni se izlivala zvuk,
dok uz bedra svijao se naga
tvoj drhtavi, vitki, lomni struk.
Gde je tvoja tiha ruka vita,
da na somot oslonim se njen,
pa da slušam kako šumno hita
njenom krvi moga bila sen,
kako čezne gladna, nikad sita,
da izljubi pore moje sve,
šapćući ime moje?
Pun sam zvuka tihe ruke tvoje,
pun nežnosti i njene i svoje,
i nje željan, željan nje.
Autor :
B.Zivoinovic Massuka
Dopuna: 14 Nov 2006 0:19
Vodi me negde daleko
Pogledaj me u oci
one ce ti sve reci
zaviri u moje srce
dotakni me
Vodi me negde daleko
gde je uvek nebo zvezdano
vodi me negde daleko
gde ce more
da svira samo za nas dvoje
vodi me negde daleko
i samo me ljubi
ljubi kao sto niko nije
Podeli samnom
svoje snove
podeli samnom
sve sto je tvoje
da jedno postanemo
nas dvoje...
Autor : N.N. (auuu...opet?!)
|
