Ljubavna poezija

2

Ljubavna poezija

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u ocima
prije spavanja
ne govorim ti nesto njezno
i ne grlim ti dusu
ali ovo ti moram reci
previse je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
jos uvijek te ono najljepse u meni
voli i ljubi

Zeljko Krznaric

----------- [b]Dopuna: 07 Okt 2005 12:02[/b] ---------

Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom,
Gruzinske pjesme pune tuge:
U sjecanju mi bude tamnom
Daleki zal i dane druge.

Kad razliju se u tisinu
Te pjesme lude, zanesene,
Ja vidim stepu, mjesecinu
I lik daleke, jadne zene.

Otkada ugledah te, draga,
Njen lik u mome srcu gasne,
Al nova ozivi ga snaga,
Kad zacujem te pjesme strasne.

Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom,
Gruzinske pjesme, pune tuge;
U sjecanju mi bude tamnom
Daleki zal i dane druge.


A.S.Puskin

----------- [b]Dopuna: 07 Okt 2005 22:25[/b] ---------

U moru bih spavao
u zenice ti ronim

Na plocniku bih cvetao
u hodu ti leje crtam

Na nebu bih se budio
u smehu tvom lezaj spremam

Igrao bih nevidljiv
u srce ti se zatvaram

Tisini bih te oteo
u pesmu te oblacim.


Vasko Popa

----------- [b]Dopuna: 08 Okt 2005 21:17[/b] ---------

Najdraza,
sudbina se s nama okrutno poigrala
kad nije dozvolila da se ranije sretnemo
taj nacin na koji njises bokovima
ne izlazi mi vise iz glave
zasipam te poljupcima u masti
zamisljam tvoje grudi
na kojima svake noci zaspim
tvoje vrelo telo
sjedinjeno s mojim
te tvoje usne
s kojih kaplje najlepsi afrodizijak
i zavidim tvom muzu
jer ima ono sto ja nemam
sto tako zarko zelim
ljubavi,
uzivam u svakoj tvojoj reci
u svakom dodiru i poljupcu
ma koliko bili fiktivni
za mene su bolno stvarni
ti si moja daleka radost
sreca za kojom ceznem
i tuga...
na tebe cekam sve ove godine
i sad kad si dosla
bojim se da te ne izgubim
budi moja
u svakoj mojoj misli
budi kraj mene
oseti me
zamisli me
ili zamisli makar ovo:
ti i ja
na pustom ostrvu
sami i sretni
zagrljeni i razmazeni
docekujemo svitanja boje purpura
svitanja koja od nase razuzdane strasti podrhtavaju
ljubim te pescanim zalom pod nama
ljubim te vrhovima modrih talasa
koji nas pokrili kao cilim
ljubim te palmama i kokosom
i moja zelja za tobom
besna i luda
iz tebe izvire
i iz vulkana strasti gasi se u tebi
obecaj mi tu noc
ucini da nikad vise na drugu ne pomislim
da stihovi mi kao ptice zaleprsaju u tvoja jutra
kao bujica jesenjih kisa da se sliju u Tebe
i da u noci punog meseca
ciji krik tako prodorno sece daljinu
nikada, nikada vise
tuzan i prazan za tobom
ne osvanem...


(autor nepoznat)

----------- [b]Dopuna: 08 Okt 2005 23:19[/b] ---------

Ne cudi mene sto izmedju sviju
ostalih zena vi ste poput cvijeta
i sto se svakoj sve ljepote skriju
kad uz vas budu, jer im vasa smeta;

jer vase se vrline sravnit smiju
sa zvijezdom sto se ranom zorom sreta;
sto vise gledam, vise iz vas siju
ljubavna cuvstva prirodna i sveta.

Stoga su misli moje uvijek iste
kad svjetlost vidim u vama toliku:
da zenski stvor sa ovog svijeta niste,

vec mislim da u svome divnom liku
po volji velicanstva bozjeg vi ste
andjela jednog pokazali sliku.


Davanzati

----------- [b]Dopuna: 10 Okt 2005 9:38[/b] ---------

ILUZIJA

Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvucenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sopstvene setve...
Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzlece iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duse.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo zesti
ozivljavaju dubine sto te videse i cuse
kako izranjas iz svemira
kroz paucinu svesti...

Izgubljeni trenuci slazu se u memljive kule
otezalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one sto su sve videle, i one sto su cule
posrcu pod teretom bremena...
Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no sto se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nesto o tebi
sto mi zenice boji i cutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...


Dragana Konstantinovic

----------- [b]Dopuna: 10 Okt 2005 21:36[/b] ---------

Nisi uspeo skriti

Oka

Drhtaj.

Nebo u njemu

Ostalo je vedro.


Za mene.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23211
  • Gde živiš: Niš

bla bla ::Nisi uspeo skriti

Oka

Drhtaj.

Nebo u njemu

Ostalo je vedro.


Za mene.


ovakve poetske 'izlete u nesvakidasnje' volim...
kratko, a unikatno, i neponovljivo.......



offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

DAZD RIJECI

Svaki bih ton ponoviti mogo
Od dazda tvojih rijeci,
Al da me pitas za njihov smiso?
Ni slova ne znam reci.
Evo, ko dijete u tebe gledam
Koje govoru uce,
Gledam kako iz tvojih usta
Moj glas u tebi guce.


Enes Kisevic

----------- [b]Dopuna 11 Okt 2005 1100[/b] ---------

NA SVE SPREMNA BUDI

Na sve spremna budi. U noci nekoj
kao devojcici pricacu ti bajke i skaske.
Drugi put cu zazeleti da odem daleko, daleko.
Do Aljaske.
Nekad jednostavno necu ti doci
i na stolu uzalud cekace me tvoje ruke i caj.
U drustvu s brezama setacu u noci
a ti ces misliti da je zauvek prosao nas maj.
Na sve spremna budi, na smeh i na suze.
U zivotima nasim mozda tek prvi cin je gotov.
Da bih bio muzej, ako zelis da budem taj muzej,
prethodno moram da budem Ljermontov.
Prethodno moram da napisem stotine ovakvih
redaka.
Jer u stihu nista se drugo i ne desava sem ljubavi
i vere.
Tako je bilo u doba predaka.
Tako ce biti i hiljadu godina posle nase,
posle tvoje i moje ere.
Pa ipak, na sve spremna budi
jer zajedno nam je
i da cekamo i da spavamo.
Da strahujemo za sunce, za srne, za snove.
Preostaje nam jos toliko toga a u nasim glavama,
na zalost, mesta nije samo za stihove.
Nekad mozda necu ni primetiti bore na tvom licu,
ni bele epolete snega na tvojim ramenima kad
udjes s ulice.
Nekad tvojim kcerkama zaboravicu da ispricam
Snezanu i Crvenkapicu.
I cetiri zida nase sobe ucinice ti se kao cetiri
beznadezna zida tamnice.
Ponekad pomislices da odumirem, kao drzava.
Ni Danton, ni Goran, ni Kosevoj Oljeg.
I to ja, koga si za besmrtnog drzala,
za najboljeg.
Na sve spremna budi, na psovke i na madrigale,
na suze i na pisma sto preklinju i prete,
ali ruke koje su mi se jednom predale
te ruke su svete!


Izet Sarajlic

----------- [b]Dopuna: 12 Okt 2005 1:18[/b] ---------

Ljubavi moja ne reci nista vise
Ostavi nek padnu obe ove reci u cutanje
Kao kamen dugo glacan izmedju dlanova mojih ruku
Kao kamen hitar i kamen tezak
I dubok svojim padom kroz nas zivot
Dugim putovanjem i nista ne susrecuci do samo ponor
Taj beskrajni put bez suma da trajanje
I nespecavanje nikakve daleke vode radja uzas
Nikakve povrsine dodirnute nikakvo odskakivanje od prepreka
Nista do univerzum koji treba dostici i ja te uzeh za ruku
Nikakav eho sve pada i uzalud sam culio uvo
Nista cak ni uzdah ni sinkopa zvuka
I ukoliko vise pada i prolazi kroz tminu
Utoliko vrtoglavica raste i noc je sve brza
Nista do samo zahuktali teret
Neprimetna pesma izgubljena
Izbegla lepota poneta i sudarena
Vec mozda ili ne
Ne jos ne ljubav
Nista do samo nepodnosljivo odlaganje bez mere
Smrvljavaju sigurnom uzasno podmetnutom
Kamen ili srce stvar savrsena
Jedna stvar dovrsena a ziva ipak
Pa preko toga udaljuje se i manje je kamen
O naopaki bunaru gde plen posle tame polece ko ptica
Kamen ipak kao svi kamenovi
Na kraju krajeva koji se zamara od svega
I zavrsava time da bude samo grob
Cuj cuj
Izgleda da preko ograde bunarske
Nece preci krik udar ili lom
Vec nejasno i uzvitlano neodredjeno zastraseno
Svetlucanje bledih i cistih dubina
Slicno prividjenjima u detinjskim pricama
Boja nas samih mozda za poslednji put
I kao da je sve bilo iznenadno sve sto jos moze biti
Doslo da nadje objasnjenje jer je neko
Koga nisu videli da je usao podigao zavesu prozora
A kamen tamo dole nastavlja do zvezdanih dubina
Sad znam zasto sam rodjen na ovom svetu
Pricace se moja istorija jednog dana i njenih hiljadu peripetija
U stvari sve je to samo leprsava varka
Venac od sarene hartije za jedno vece u siromasnoj kuci
Sad znam zasto sam rodjen
I kamen silazi dalje izmedu nebuloza
Sta li je gore sta li je dole u tome donjem nebu
Sve sto sam kazao sve sto sam ucinio sve sto sam izgledao da sam
Lisce lisce koje umire i ne ostavlja drvetu do samo goli pokret svojih ruku
Evo ispred mene velike istine zime
Svaki covek ima sudbinu varnice
Svaki covek je samo
Vidjeni cvet a sta sam vise nego svaki covek
Moja gordost je da sam voleo
Nista drugo
A kamen se zariva bez kraja u prasinu u prasinu planete
U sustini sam samo malo vina prosutog a vino
Svedoci o pijanstvu u rano bledo jutro
Nista drugo
Rodjen sam bio za te reci koje rekoh
Ljubavi moja

Louis Aragon

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Pesma zeni
Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
Moja rec u sumu; moj korak i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka -
Jer je san o sreci visi neog sreca.
Budi bespovratna, kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo sto dusa prosneva;
Poljubac je susret najveci na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
Tvoj je plast suncani od mog sna ispreden;
Ti bese misao moja ocarana;
Simvol svih tastina porazan i leden,

A ti ne postojis nit si postojala;
Rodjena u mojoj tisini i cami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala;
Jer sve sto ljubimo stvorili smo sami.

Ducic, naravno.

BTW: Inace obozavam pesme Rabindranata Tagore, pa ako znate neki link posaljite.

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

TRPANJSKE ELEGIJE


ptice te ne vole moja ljubavi
kosa ti mirise na jesen


I

tog leta sam je prvi put zavoleo s bezbroj nestasnih
vidri u telu i ni do danas je nisam preboleo onako setnu
gorku neveselu tog leta sam je prvi put zavoleo


II

govorio sam joj da je ko musko da vise ne nosi pantalone
pravila se da je ne zanimam i nije me to bolelo
bilo je tog leta bezbroj mladica misicavih lepih
bilo je na drazevcu mladica koji su skakali sa najvecih
stena pred devojkama
neki holandjani musavi koji su ih snimali kao da su
ugledali musu kesedziju pa da se hvale tamo kod njih
mene je cudilo kada me je gledala malo kriomice
bio sam tog leta jako mrsav i bled i isao sam stalno
u zelenoj kosulji jednoj sa pegama jer su mi se videla
cetiri rebra
govorio sam ja to tako osetljiva mi koza
a sunce bese tad potpuno bledo nad vidokruzima
zatocenim vodom
cak pomalo sivo
ja sam je danima netremice gledo iza stena se kao
dete skrivo brao kupine gadjao je kamencicima sakriven
da kao onako nehajno u pesku lezi ko mrtvi ladolezi dok pod
suncem spava
govorio sebi nasankaces se ona je lepotica
ona je za one skakavce sa stenja za one sto vade zvezde
i jezeve za snagatore muskulatore duvatore urlatore
za one sa lancicima od koralja i skoljki i jezevih zuba
i sta znam ja znam tetovirane razbacane zalizane nesisane
treba biti majstor i skakat naglavacke
sve sam to mislio.


III

nosila je o vratu tanak lancic sa malom zlatnom ikonicom
tog leta kad sam je prvi put zavoleo
igrali smo se lopte u vodi ozbiljno za golove
ona je pobedila jer sam to hteo
smejala se gnjurala govorila mi al si ti igrac
al ne znas da branis
onda smo isli na crkvu svetog roka uz stepenice
citali slova zupnik Dinko ucinio citali natpise
bacali novcice kroz resetke u portu
drzali se za ruke
na usnama je imala neku ranicu i nije dala da je poljubim
rekla je kad prodje
molio sam je da usne stalno maze ten-sanom i onim zenskim
mazaljkama da je preboli
tad sam poceo da je volim


IV

tog leta sam je prvi put zavoleo spontano sasvim
kao dete sa mojih sedamnaest godina sa A. B. Simicem
sa prvim pesmama u kojima sam potkradao tina sa svega
jednom gimnazijskom ljubavi nesrecnom naravno
molio sam je da mi prica o Osijeku, o Hrvatskoj, o Dravi
u groblju sam je nocu plasio tamo smo isli da se volimo
pricao sam joj o vampirima mesecarima i kojecemu
oci su joj bile cudo svetle sedeli smo na stepenicama
cempresi se nijali nad obalama
oblacja su nad trpnjem retka ni reci kise za celo leto
to leto nikad ponovljeno moje su ruke tamo ostale na onom
stenju moje su oci tamo ostale u dnu vidokruga gde se Hvar
pomalja u izmaglici moje nepreboli moji porazi pod crkvom
svete gospe od karmela
jedna je casna sestra bila tako mlada i bela tog leta
u trpnju i gledala je samo preda se kad je prolazila
crkvenim vrtom vera je rekla kad me ostavis i ja cu tako
i ja sam u sebi celo leto plako i nisam hteo da joj to kazem


V

rekao sam joj evo ti Belica citaj ga to je pesnik za leto
za sumracja rekao sam joj evo ti mirno vreme
mislili smo da ce kisa citala je pod crkvom pomalo tuzna
ledja su joj bila sasvim otkrivena


VI

sad su ovde zime nad ovim gradom nad ovom rekom
ja sam stariji za jedno prokletstvo
ovde su snegovi ovde kosave vojvodina ona Anticeva
ona prava magle tisina nad ovim gradom panonske tuge
i kada pisem ja prosto ne umem da je precutim i kada
mislim i kada krijem da mi se place ko onog leta



VII

jesen dolazi u njenim pismima i samoca
i niceg da me malo oveseli
miris davno dozrelog voca iz beskraja se u me
naseljava i samo nehajno osecam
to jesen umorna od leta spava u nasim telima
ponekad mislim da je dobro sto ne cutimo sto
odlazimo na svoje strane
ona odvec snena ko obeznazeni pesice lagano
niz reku nedostig prugu
ja ovako gorko bezbolan poslednjim vlakom
u Smederevo u neku tudju tugu
i samo sunce potonje ko grudva snega u letu
to sunce nikad nepoznato to sunce nad nama
nadneseno ko kletva to sunce panonsko
i samo pobuna sumnji u nama prokletstvo bola
a sanjam tako da smo grofovi tako u dvorcima
na balonima i na njoj prozracna haljina od tila
i kazem hajdemo to su nasa kola to su nase kocije
stoje u doksatu
a samo istina samo saznanje da smo sami ostaje u
zraku ko svedocanstvo o jednom nehajno proigranom satu


VIII

strana sedam nekog lista, pesma za veru, pesma za neveru
zalud mi pricaju da nevine devojke mirisu na leto
ne dam se ne dam za stranu sedam pa eto
boze daj meni sirotom rabu da jednom zacutim
naocigled sveta iz dana u dan trunem ko biljka
ne dam se ne dam nije moja kosa za buket bosiljka
odvec je rano
necu eto daj meni svevisnji da verujem svima
da se smejem da mi je jednako sa svim i bez svega
bojim se bojim onog snega nad panonijom sto se svija
o crnom meni ko li ce to moje slutnje razbistriti
ko me razumeti
ko me zavoleti
ko me preboleti…


Pero Zubac

----------- [b]Dopuna: 12 Okt 2005 23:28[/b] ---------

Ne znam za link, ali mogu ti postovati ovde od Tagore ono sto imam, ako zelis...

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Naravno, ako ti nije tesko. Mada ima i tema R. Tagore, koju sam videla tek kada sam poslala ovu poruku. Hvala unapred.Smile

offline
  • Sneg 
  • Zaslužni građanin
  • Pridružio: 29 Sep 2005
  • Poruke: 527

Pogledaj prvo tamo, a ja cu ti ovde postovati ono sto nema... svaki dan po malo, posto sam bila lenja pa nisam jos sve iskucala, tako da evo sad ono sto imam odmah


2.

Kad mi naredis da pjevam, od ponosa bi da pukne
srce moje; uzgledam ti lice, a na oci naviru mi suze.
Sva oporost i nesklad mog zivota topi se u slatkom
blagoglasju – a moje pocitanje siri krila poput vedre
ptice u letu prekomorskom.
Ja znam da te raduje moj pjev. Ja znam da samo
kao pjevac stupam pred lice tvoje.
Rubom dalekoseznog krila svoje pjesme doticem
tvoj taban, koji inace doseci ne mogu.
Pijan od radosti pjevanja, zaboravljam se i zovem
te prijateljem svojim, tebe, gospodara svoga.

18.

Grne oblak za oblakom i hvata se mrak. Ah ljubavi,
zasto me pustas da cekam posve sama pred vratima?
U zustrom casu podnevnog rada guta me vreva, ali
u ovaj tmicni samotinjski dan, ti si sve uzdanje moje.
Ako mi ne kazes lica, ako me pustis po strani, ne znam
kako prezivjeti te duge kisljive ure?
Neprekidno upirem oci u daleku tmoru nebesa,
a srce moje tumara s jaukom nemirnog vjetra.

28.

Teski su okovi, ali srce moje place kad ih pokusavam razbiti.
Sve sto zelim to je sloboda, ali kad joj se ponadam,
stid me obuzima.
Ja znam da je u tebi vrijednost bescjena i da si ti moj
najbolji prijatelj, ali nemam snage da izagnam lazni
sjaj koji mi ispunjava sobu.
Plast sto me pokriva plast je praha zemnoga, praha
smrtnoga; mrzim ga, premda ga s ljubavlju privijam k sebi.
Dugovi moji golemi su, gubici teski, sramota moja tajna
i velika; pa ipak kad dodjem i milost zaistem, drscem
od straha da mi ne ispunis molbu.

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

O.K. i Hvala jos jednom.

offline
  • Pridružio: 15 Mar 2004
  • Poruke: 58

pogledajte owaj link i uziwajte Smile

kaleidoskop.rs/mod.php?mod=userpage&.....11fb34b187


[edit by Black Orchid - obrisana pesma koja se vec nalazi na forumu]

mycity.rs/phpbb/viewtopic.php?t=4037&highlight=barbara

offline
  • Pridružio: 07 Avg 2005
  • Poruke: 400
  • Gde živiš: Zemun

Zahvaljujem se za kaleidoskop - ekstra je.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1338 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 4 sakrivenih i 1304 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: bojank, bojcistv, ccoogg123, CikaKURE, darkangel, dekir, Djordjevic, DonRumataEstorski, dragoljub11987, drimer, Excalibur13, galijot, Georgius, hyla, ikan, jackreacher011011, janbo, Kubovac, Lazarus, Leonov, Mcdado, Milometer, Milos ZA, milutin134, mnn2, novator, sasa87, Srle993, Trpe Grozni, Vlada1389