Ziveti sa invalidnoscu

5

Ziveti sa invalidnoscu

Slazem se sa tim da u nasem drustvu generalno nedostaje solidarnosti.
Ne kod svih naravno, ali kod vecine drustva, da. Ja sam se nadao da ce biti drugacije-posle svih ratova,sankcija,izbjeglistava,bjede, mislio sam da ce ljude te nevolje kroz koje smo, svi, na ovaj ili onaj nacin prosli, zbliziti. Postalo je obratno, ljudi su sami sebi dovoljni, brinu se samo za sebe i clanove svoje familije, drugi ih ne zanimaju. Omiljen nacin "rjesavanja" problema u ovoj zemlji je- okretanje glave od problema. Mada nismo naravno mi jedini na svetu koji diskriminisemo ljude. Citao sam u Hrvatskoj, dete mornara i Afrikanke-crno, roditelji druge dece se pobunili, nece da im deca idu u skole s crncem! I morali ga prebaciti u drugu skolu. Zemlje koje su kunu u slobode-SAD,Engleska, su u skoroj proslosti imali robove. SAD je pre samo 50 godina, imala rasisticke propise u Juznim drzavama. Istorija diskriminacije je duga i uperena je protiv mnogih- nacija, rasa, vera, seksualnih manjina, bolesnih, ljudi sa invaliditetom, itd.
Naravno mi koji zivimo ovde, moramo se ovde gde zivimo boriti protiv svake diskriminacije. A nje zaista ima puno kod nas.

KO NIJE, NEK POSETI FORUM PORODICA-DRUŠTVO-HUMANOST...pa može shvatiti koliko se piše o ovim stvarima i dešavanjima!

poceli ste da menjate temu, jednu poruku sam upravo morao da obrisem.
ne skrecite sa teme, ne otimajte autoru bloga temu!

SVIM INVALIDIMA, NA DANASNJI SVETSKI DAN INVALIDA, ZELIM BOLJE ZDRAVLJE, PUNO SRECE, ZADOVOLJSTVA,ISPUNJENJE ZELJA I ISPUNJENIJI ZIVOT.
ZELIM IM PUNO LJUBAVI,PODRSKE I RAZUMEVANJA...
ZELIM IM DA I DALJE BUDU JAKI, DA NASTAVE PONOSNO BORBU, DA SE NIKAD NE PREDAJU I DA VERUJU U BOLJE SUTRA.

Verujem da ce oni od kojih zavisi nas svakodnevni zivot pun prepreka poceti da misle malo i na nas.
Mi smo tu, blizu smo, a vidjali bi ste nas i cesce kada bi nam gomila barijera bila uklonjena. Vecina tih barijera ne bi ni postojala da je neko ko je planirao i odlucivao o izgledu puteva,prolaza, gradjevina,trotoara...bar pomislio na nas i pomislio da bi i nama drago bilo da se nadjemo na tim mestima.
Jos jednom cu ponoviti recenicu iz mog bloga:
Invalidnost se moze ,na zalost,desiti BILO KOME i BILO KADA.

AKo je vec tako, bilo bi dobro da ljudi koji nemaju ovih problema budu toga svesni i da pomognu onoliko koliko im mogucnosti to dozvoljavaju. Verujte nekad je dovoljno reci : Dobar dan i nasmesiti se...

PUNO VAS SVE LJUBI I VOLI VASA BEATRISA!!!

Danas navodno postigli neki sporazum da ce posodavci morati na svakih 25 zaposlenih morati da zaposle i jednu osobu sa invaliditetom. Ako to ne ucine, kazna je 3x prosecna plata u toj firmi... ako sam dobro razumeo. Te pare ce onda ici u fond za invalide.

Koliko je lepo ziveti u Portlandu samo zbog tako nekih "sitnica"... Svaki pesacki prelaz je prilagodjen, gradski prevoz (od vozova, tranvaja, autobusa) - svako vozilo ima opciju za normalan ulaz i izlaz osoba sa posebnim potrebama, svaka ali doslovno svaka zgrada na svakom ulazu ima normalan prilaz i dugme za automatsko otvaranje vrata...
Kada ce ovi nasi papkovi da se dozovu pameti?
Jedno dobro kacenje po Terazijama bi dobro doslo...

Plavi Medved:
I ja toliko mirzim nepravdu u širem smislu da bi isto što ti kažeš zbog nekih stvari nekog okačila na Terazije, sad rizikujem zbog ove reči da Peca izbriše poruku...
Evo malopre sam pročitala u novinama koliko mi deca dozvoljavaju da čitam i da sednem za kompjuter:
Izvor:Novosti. 04.dec.2007
"Teško do diplome-... U glavnom gradu ne postoji ni jedna srednja škola za decu sa telesnim hendikepom..."

ili da postoji samo nekoliko srednjih škola koje su upisale učenike sa nekim invaliditetom....Samo nekoliko!?....zar ne trebaju sve....i sve da otklone arhitektonske barijere nije mi jasno zašto treba o nekim stvarima da se razumišlja više 03.decembra a ne svakog dana u godini...

Ma ne NEKOGA nego kompletan saziv skupstine... Bave se glupostima, a ono sto bi moralo da bude zavisno samo od upotrebljivosti sivih mozdanih celija, mora i da zavisi i od upotrebljivosti tela. E, nije nego...
Da vidis kako moze. Ko se bavi robijom moze i da radi, a ko da materijal da mu se ekvivalentan iznos skine godisnje od poreza, i vozdra... Zar ne? Ne, od njijova leba im se ne daje tako lako, jel?
Covece...
And, you are angry? Nooooo...
I, ne diraj Pecu, dok nije na oprezu mozda ovo ipak neko i procita. Uzgred, ako nisam u pravu neka i brise...

Vec sest puta, u toku protekle dve nedelje, sam bila na vezbama koje sam radila sa dve divne fizioterapeutkinje iz Sokobanjske.

Zelela sam da vam prenesem moje odusevljenje...

Vezbe su trajale oko 45min i bile su odrzane u MS Drustvu Beograda.
MS Drustvo Beograda je napravilo dogovor sa ekipom: lekarom fizijatrom i fizioterapeutima iz Sokobanjske,da se oforme grupe od po cetiri bolesnika (samo toliko za sada jer se vezbe rade u maloj prostoriji:staju dve strunjace, jedan lezaj i jedan razboj Trebalo bi uskoro da se obezbedi i veca prostorija) koje bi radile vezbe tri puta nedeljno u toku dve nedelje.
Nakon dve nedelje dolazi nova grupa na red.

Verovatno ce vam zvucati to malo jer je veliki broj bolesnika, ali evo primera kako je veoma vazan kvalitet.
Imala sam prilike da radim vezbe sa fizioterapeutima u banji Gornjoj Trepci i Mladenovcu, i privatno isto sa nekoliko fizioterapeuta iz Sokobanjske, ali to je bila sasvim druga prica...

Kao prvo fizijatar vas pregleda, upoznaje se sa istorijom vase bolesti,
zatim obavi pregled i nakraju propise koji tip vezbi bi trebalo da radite.

Fizioterapeuti posle detaljno analiziraju mogucnosti pacijenta.
Nije poenta u broju i brzini kojom se odradjuju vezbe (posebno je to bitno za MS pacijente da se ne zamaraju)vec da se otkrije koja je slaba tacka pacijenta i sta osnovno treba teziti da se popravi.

Tako su meni otkrili,ne samo da su meni slabi misici nogu, vec i da sam polako izgubila tehniku hoda pa se vise izvlacim rukama. Pokazane su mi tehnike podizanja, jacanja trbusnih i ledjnih misica, jacanje stabilnosti...

Vise mi nije najvaznije da predjem sa hodalicom, vukuci noge, sto vise, vec da stanem prilikom zamora i zatezem misice.

Veoma je vazno sto je tih 45min vezbanje skoro 1 na 1 (pacijent-fizioterapeut) , naravno zavisno od mogucnosti pacijenta.

Kalo sam dosta toga naucila, dopunila sam vezbe koje radim sa ocem i sama.

Znam da drugi pacijenti rade slicne vezbe po bolnicama, ali veoma je bitan pristup i nacin kako se vezbe odradjuju,pokazuju i objasnjavaju pacijentu. Veoma je vazan i psihicki momenat koji proizilazi iz bodrenja pacijenta
Ovde je bas bila poenta da nam se ukaze paznja na stvari kojih nismo ni svesni bili.
Sve smo to ovde imali.
Bile su to vezbe bez sablona, totalno individualne.
To me je odusevilo,jer i MS je kod svakog drukcija...

Nisam cula da se nesto slicno organizovalo u nekom drugom Drustvu.
Volela bih da sve ovo bude nekom podstreh da organizuje nesto slicno.
Pa nije puno:lekar je dolazio nedeljno jednom i to popodne,a fizioterapeutkinje su ranije izlazile sa posla i sa nama provodile sat vremena, tri puta nedeljno.

Svima nama se ovim jaca volja.Otkrijete da mozete i nesto sto niste znali da mozete, imate podrsku i sve je to jako pozitivno ako su u akciju ukljuceni strucnjaci koji uz to vole i svoj posao i ljude.

POZDRAV Zagrljaj

Upamti Beatrisa: "Mogu." i "Nemogu." su u glavi, tj. umu. Mozes, i hoces!!! Razmisljaj pozitivno, zahvali Bogu za svaku trunku pomoci i bice!!! Mir i tihost neka te krase, u Ljubavi Gospoda zivoga!!!
Zagrljaj Zagrljaj Zagrljaj

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 955 korisnika na forumu :: 20 registrovanih, 2 sakrivenih i 933 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, Bobrock1, bojank, Djordje29, draganl, Karla, kinez88, kjkszpj, Kriglord, krkalon, Krvava Devetka, LUDI, opt1, paja69, panzerwaffe, Regrut Boskica, sabros, Shilok, sovanova95, styg