Pozorišna predstava koje se rado sećam...

5

Pozorišna predstava koje se rado sećam...

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

sorelag, ja bih rekla da energizira. elem, taj covek je mene opcinjavao u svakoj ulozi koju je odigrao. a onda je prezreo kao glumac i presao je u reditelje. moram ovde da ga spomenem po necem, sto je meni bilo parametar za neke kasnije zivotne situacije. po zavrsetku fakluteta, prevodila sam jednu dramu. odem u jdp biblioteku po postojeci prevod star preko 25 godina i desi se slucajan susret sa radoslavom i razmena nekih informativnih recenica. ne znam da li je trajalo 5 min. moj prevod je imao nesrecnu sudbinu i nije stigao do dasaka. posle nekoliko godina, radoslav je imao izdavacku kucu, nazovem i predstavim se imenom i prezimenom. covek je kao iz topa rekao: "znam ko ste." i prepricao je nas susret. ja sam zanemela na trenutak. bio je cista radost na sceni.

siriuse, nadam se da ne zameras na digresiji, ovo je glumac koji je ostavio utisak kao covek. Smajli



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

Daleko bilo od svake zamerke. Volim razgovore o pozorištu. Na mene je takav utisak ostavio Ristanovski u ''Dervišu''. Još mi se nisu slegli utisci...



offline
  • Pridružio: 13 Jun 2009
  • Poruke: 777

Napisano: 02 Okt 2009 20:14

Jesam li pomenula "Delirium Tremens" ?

Dobro, idemo.
Ovo sam shvatila kao rukavicu bacenu u lice Wink
Elem, skorpionska strast prema pozoristu me navela da se konacno pokrenem.

1. " Delirijum tremens": tekst i režija Gorana Markovića.
Goran koristi metode i tehnike psihodrame kako u procesu rada na predstavi, tako i na sceni. Priča je najviše usredsređena na Ejdusovu sudbinu, to jest njegovo nedavno padanje u komu usled fizičke iscrpljenosti, njegovo post-operativno bavljenje sopstvenom ličnošću u bolnici. Osim Ejdusa, u predstavi još igraju Anita Mančić, Dragan Petrović, Vesna Čipčić, Marko Živić i drugi.

Fascinantno - zaista.
Sem kraja, jer postoji vise krajeva. Inace, pristrasna sa kad je Goran Markovic u pitanju, cak sam i njegov fan... priznajem javno i ne stidim se. Very Happy
Prilicno sam bila iznenadjena Predragom Ejdusom, koga sam navikla da vidim i gledam u maniru. U ovoj predstavi, zaista, je neverovan, ubedljiv, prirodan, tragican.

Mene je, u stvari, fascinirao Peca Ejdus tom ulogom, naročito u njegovoj drami, tj. sceni kada se vraća u ulogu malog Dagija, izgubljenog u snegu... ja sam toliko plakala...empatisala... to je bilo toliko prirodno,potresno i uverljivo ... katarzično...
Izuzetno jak utisak je predstava ostavila na mene iako mi se kraj nije svideo... ali to sada i ovde nije ni bitno.

Ono što sam se ja pitala i zbog čega sam postavila ovde pitanje je : da li običan gledalac, neko ko nema ikakvo psihoterapijsko iskustvo ili dodir sa psihodramom... ili nečim sličnim može da razume o čemu se zapravo radi u predstavi ?!

Jos jedan detalj... tuga je gledati Radeta Markovica na sceni danas...a jos tuznije kad se zbuni a svi na sceni, kao kompletni idioti samo zure u njega.

Dopuna: 02 Okt 2009 20:35

klesc ::dum_dum ::Koliko vidim u temu smo uneli i klasifikaciju i počelo je da se zahuktava Wink
Ja ću je izbeći, a rado se setiti predstave "Zagonetne varijacije"...




Dok nisam video "Zagonetne varijacije" nisam bio svestan koliko je Marko Nikolić sjajan glumac.


Da, odlican glumac... sto ga ne definise kao coveka ... i sjajna predstava Very Happy

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

U Kraljevackom pozoristu retko gostuju predstave iz Beograda i drugih gradova. Kad dodju, obicno bude one male, pokretne, gde su dovoljni scena i glumci. Jedna takva je bila Audijencija sa Vojinom Cetkovicem i Sergejom Trifunovicem. Ja pozoriste volim i nije mi tesko da odgledam i losu predstavu, ali, majko mila, ovo je bilo nevidjeno dosadno. Rezija je bila toliko neinventivna, toliko je gusila glumce, da su ljudi izlazili. A dvojica, tada mladih glumaca, kolege sa klase, prijatelji privatno, dali sebi u zadatak da naprave predstavu sa kojom ce moci da putuju po srpskim pozoristima. Za one koji ne znaju, radi se o jednoj audijenciji. Dva glumca na sceni, jedan je dosao na audijenciju kod drugog. Angazovan tekst, cak, nije da nije. No, poenta predstave je u kolicini piva koje glumci popiju. Tj. toliko nista ne valja, da to postane poenta. Kad na pocetku predstave ugledate gajbu piva, zaista vam ne padne na pamet da ce njih dvojica sve to popiti. Prvo pije samo Sergej - on je na funkciji. Posle jedno 7-8 flasa, pridruzuje se i Vojin. Nije iskljuceno da je Sergej stigao do brojke od, recimo, 20, a mozda i vise, Vojin manje za onih 7-8. Bilo je veoma zanimljivo kako se mladi ljudi bore sa tom vrstom uloge. Treba ostati trezan, treba glumiti postepeno pijanstvo, treba igrati ostatak uloge. A treba i popiti toliku kolicinu tecnosti u tako kratkom vremenu. I sami su bili svesni da je predstava losa i kao da su trazili saucesnika u publici, evo, da se bar malo zabavimo, da nas ne mrzite. Toliki trud je bio dostojan postovanja.

Druga predstava koja je ostavila veoma snazan utisak, ovog puta u najpozitivnijem smislu, je Art, Jasmine Reze, u izvodjenju Ateljea 212. Trojica glumaca na sceni, Svetozar Cvetkovic, Branislav Zeremski i Tihomir Stanic. Jedan trosed, koji govori da se radnja desava u dnevnoj sobi i jedno platno. Prazno, belo platno. I trojica prijatelja koji se posvadjaju zbog onoga sto ta slika predstavlja. Autorka je Francuskinja jevrejskog porekla, otac Iranac, majka Madjarica. I da ne znate ovo, odmah vam je jasno da iz nje izbija kosmopolitizam, sofisticiranost, angzman u oblastima koje je zanimaju - odnos pojedinca i zajednice prema umetnosti i licni ljudski odnosi. Ono sto je fascinatno su trojica maestralnih glumaca koji ovu "stranu" pricu prevode na nasu stvarnost, bez da joj oduzimaju njene rafinirane tonove. Nisu li blazirani umetnici i njihovi antipodi za uvek vecitu iskrenost stvarni u svakom drustvu? Nisu li svadje vec bile postale deo nase svakodnevice? Snazno, bolno, tesko, nezno, toplo, a ponekad i da se smrznes. Spektar osecanja vas vodi od scene do scene. Na kraju je emotivno putovanje uspesno zaokruzeno. Zahvaljujuci Cvetkovicu, tada upravniku, ovo je bila jedna od predstava sa posebnim tretmanom, vodio ju je gde god je mogao, te nije zaobisla ni male scene u Srbiji. To se zove imati sluha i osecanje za pozoriste.

offline
  • Pridružio: 13 Jun 2009
  • Poruke: 777

Nije moguce da sam zaboravila svoju omiljenu predstavu GUZ - Glavom U Zid



offline
  • Sad radim sve ono što pre nisam stizao.
  • Pridružio: 17 Maj 2006
  • Poruke: 18438
  • Gde živiš: I ja se pitam...

''Krila od olova''. Jedan od priznatih i uspešnih savremenih tekstova, što je ( s obzirom na pozorišnu praksu i surovu čaršiju) podvig. Zbog čega to tvrdim? Sanja Domazet se hrabro upustila u demistifikaciju jedne začudne umetnice, u razotkrivanje zabluda i razbijanje nepotrebnog, a tako primaljivo lažnog ogledala kojim kritičari i biogafi štite umetnike od njih samih, ali bez potrebe. Svaki veliki umetnik doživi posle svoje smrti divinizaciju u kojoj nema mesta za trivijalne , pa i neprijatne, detalje iz biografije. Oni se ostavljaju znalcima i i istraživačima. Sanja je pokazala da pripada takvom sloju ljudi, i još mnogo više - ona je svoje istraživnje pretočila u izvanrednu , poetizovanu , gotovo apstraktnu fresku o Mileni; paradoksalno je što je u toj razuđenoj, fasbinderovskoj priči, ona realistički oslikala svaki detalj perom pravog, iskusnog majstora drame. Ko je želeo, a i ko nije želeo, mogao je da, gledajući ovu predstavu, sazna o Mileni dovoljno da počne da je ceni i kao normalnu, od krvi i mesa osobu, a ne samo kao slikara.
Kuriozum je što je Milenu Pavlović Barilli glumila Milena Pavlović i to sasvim prihvatljivo i sadržajno.

Za tu čudesnu osobu , Milenu Pavlović Barilli, vezuje me nesvakidašnja uspomena iz studentskog života.Kada smo na drugoj godini polagali istoriju umetnosti kod Staže Živadinovića, tada direktora Galerije SANU, činili smo to u njegovom kabinetu u SANU. Profesor je preko Save išao do FDU samo kad je morao. Kao fakultativnog slikara, za četvrto pitanje, izabrao sam smesta Milenu jer sam praktično odrastao u njenoj galeriji. Tamo sam organizovao destine kulturoloških programa, a i jedan moj manuskript stoji na samom ulazu u galeriju. Za vreme ispita profesor me je upitao na čije stvaralaštvo me podsećaju slike Milene Pavlović Barilli. Odmah sam odgovorio (rizikujući da izazovem ko zna kakvu reakciju) da me podsećaju na Đorđa de Kirika. Profesor je klimnuo glavom, pitao me još nešto i upisao ocenu. Bio sam mu poslednji student tog dana i vraćali smo se potom Knez Mihajlovom ulicom ka Terazijama gde smo (ne znajući u to vreme) u susedstvu živeli. Profesor se ''lomio'' da mi nešto kaže i kada smo zastali pred rastanak on me je upitao: ''Znate li da je Đorđi de Kiriko imao rođenog brata?''. To nisam znao. ''A znate li da se Milena dve godine ''zabavljala'' s njegovim bratom?''. Ostao sam bez reči, a profesor je klimajući glavom ponovio: ''Da, da...s njegovim bratom. Svaki dan je bila u njihovom ateljeu''. Kada se u samoj predstavi, pored Musolinija, pojavio i De Kiriko, možda su mnogi bili iznenađeni, ali ja ne...

offline
  • Pridružio: 14 Okt 2008
  • Poruke: 607

Veoma me je dojmila predstava novosadskog pozorišta iz tamo neke 2002. godine, nazivom "Gnev božji" sa Radojem Čupićem u glavoj ulozi.

offline
  • Pridružio: 13 Jun 2009
  • Poruke: 777

Napisano: 24 Okt 2009 11:16

"Okamenjeni princ"



Elgard Jonson proveo je nekoliko godina svoje mladosti na psihijatrijskom odeljenju Ustanove za mentalno zdravlje u Švedskoj, i smatralo se da mu nema oporavka. Kada je Barbro Sandin došla u bolnicu kao terapeut na obuci, bila je šokirana kada je prvi put srela Elgarda. Prizor mladog čoveka tek izašlog iz dečaštva, koji se vuče kao zombi, ostavio je snažan utisak na nju. Zatražila je posao na Elgardovom odeljenju. Ona mu je pružila ruku, vodala ga na duge šetnje po parku, slušala ga, dozvoljavala mu da se razbesni na nju, a ipak se vraćala.

Postepeno je pridobila Elgardovo poverenje i u narednih dvanaest godina izgradila osećaj sigurnosti koji mu je dozvolio da odustane od svoje izolacije i pusti spoljni svet unutra. Za Elgarda susret s Barbro Sandin postao je prekretnica u njegovom životu. Smatrali su ga za slučaj kome nema pomoći, ali uz njenu pomoć uspeo je da izbori svoj put nazad u realnost. Danas je izlečen i radi kao psiholog.

Godine 1986. Elgard Jonson je objavio knjigu “Galefyrsten” (Okamenjeni princ) o svojim prvim godinama hospitalizacije do susreta s Barbro Sandin. Knjiga je snažan književni i ljudski dokument, i nazvan je skandinavskim odgovorom na “Let iznad kukavičijeg gnezda”. Godine 1989. švedski pisac i direktor Hening Mankel napisao je scenario za pozorište pod nazivom “Galefyrsten”. Njegov tekst međutim nije dramska adaptacija Elgard Jonsonovog dokumentarnog romana. Hening Mankelov tekst treba posmatrati više kao dugačku poemu nego kao tradicionalni pozorišni scenario. nema činova, nema scenskih uputstava. Jedino vidljivo strukturiranje ovog unutrašnjeg monologa je podela teksta na 20 poglavlja i epilog.

Godine 1994. “Galefyrsten” je u Danskoj izveo Theater La Balance sa Markom van der Veldenom (Marc van der Velden) i Juli Forhamer (Julie Forchhammer), koji su potpisali režiju odnosno scenografiju.

„Udišem sunce
Crne pege prave senke
Ali ja udišem…

Slušaj me!

Umačem stopala u gomilu peska
i osećam nešto toplo
i neobično…

Slušaj me!

Kako sam ih mrzeo, ljude.
Pomozi mi.

Slušaj me!

Bio jednom jedan kamen.
Bio jednom jedan dečak.
Bilo jednom jedno dete
Koje nikad nije dobilo svoje Ja....“


„Okamenjeni princ“ - Hening Mankel

http://www.rastko.org.rs/rastko-dk/delo/12591

Dopuna: 21 Nov 2009 18:00

"Konzulska vremena "

Dramatizacija i režija: Ljubiša Ristić

Igraju i pevaju:
Rada Đuričin
Danica Ristovski
Ana Kostovska
Slobodan Beštić
Saša Kuzmnović
Filip Gajić
Aleksandra Rukavina
Marko Marković
Biljana Mišić
Nevena Račić
Vera Vujasinović
Bojana Račić

Trbušna plesačica: Sanja Stevanović
Tarabuka: Petar Hercegov

Scenograf: Nenad Brkić
Kostimograf: Ljiljana Petrović
Kompozitor: Gabor Lenđel
Asistent reditelja: Obrad Radulović
Asistent režije: Rade Radovanović


PREMIJERA 07. mart 2009. godine



Konzulska vremena, po motivima romana "Travnička hronika" Ive Andrića, predstava je koja nastaje kao omaž podjednako piscu i njegovom delu. Najveći pisac našeg jezika, istovremeno je za autore predstave i jedna od najkrupnijih istorijskih ličnosti čiji je život ukrašen sa epohom i njenim herojima na način koji ga smešta istovremeno i u stvarnost i u literaturu.

Predstava nije zasnovana na dramatizaciji romana-hronike. Koristi direktno motive pripovedanja i tekstualni materijal, uz razlaganje strukture na sastavne elemente. Principijelno prati sinhronijski princip umesto dijasinhronijskog i tretira vreme hronike kao istovetno i jedinstveno sa vremenom pisca i našim vremenom, od 1808. preko 1908. do 2008.

Predstava ima oblik eseja i komentara. Travnik je mitsko mesto u kojem stanuje smisao naše celokupne istorije. Andrićev sagovornik u ovoj predstavi je njegov istomišljenik Georg Stajner, a njihova tema je i tema predstave: mit i pričanje, sposobnost stvaranja mita i pričanja priče kao osnov evropske kulture i uslov identiteta, kontinuiteta i opstanka.



http://www.blic.rs/intervju.php?id=391

http://www.ilustrovana.com/tekst.php?broj=2616&tekst=04

offline
  • Pridružio: 13 Sep 2007
  • Poruke: 34
  • Gde živiš: Srbija

Teško mi je da se odredim...Baš teško...Ali ako se mora onda je to: MAJSTOR I MARGARITA u režiji Jurija Ljubimova. Nekako i posle toliko vremena utisak je ostao jednako snažan i upečatljiv. Ostao je isti kakav je bio odmah posle gledanja predstave, bolje rečeno spektakla. Neponovljiv osećaj. Zagrljaj

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1133 korisnika na forumu :: 44 registrovanih, 8 sakrivenih i 1081 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: airsuba, ajo baba, Andrija357, ArchaBasha, Asparagus, babaroga, BraneS, BSD, bufanje, cifra, Darko8, dmdr, doktor1964, draganca, draggan, GenZee, gorican, HogarStrashni, HrcAk47, Ivica1102, Krusarac, Krvava Devetka, Kubovac, kybonacci, LUDI, mikrimaus, mile23, milenko crazy north, milimoj, milos.cbr, moldway, nemkea71, oldtimer, opt1, Panter, panzerwaffe, Parker, pein, stalja, vathra, Velizar, Webb, YugoSlav, Zi0mek