Opraštanje i ponos...

6

Opraštanje i ponos...

offline
  • Pridružio: 27 Feb 2013
  • Poruke: 2318
  • Gde živiš: Zapadna Srbija

Onaj ko je krao, teško da to opet neće ponoviti. Oni koji prevare jednom u vezi ili braku, teško da to neće opet učiniti...itd.
Naravno, treba svakom čoveku pružiti šansu, ali to ne može ići u nedogled.
Jednom izgubljeno poverenje je zauvek izgubljeno poverenje....Ako neko želi da povrati to poverenje, mora puno, puno da radi na tome, a takvih je malo...



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 29 Nov 2012
  • Poruke: 368

Pa sve ovo povlači moral, poverenje, pa i onu "apsolutnu" istinu. Ali ipak ne treba mešati babe i žabe.



offline
  • _Sale  Male
  • Prijatelj foruma
  • Pridružio: 30 Jul 2010
  • Poruke: 13390
  • Gde živiš: Z-moon

Lepo je neko napisao nešto u smislu: poštenije je ne oprostiti nego oprostiti a ne zaboraviti.
Slažem se.
Ili opraštaš ili ne, ako oprostiš to znači da više ne razmišljaš o tome.
Ako razmišljaš - nisi još oprostio.

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Citat:Onaj ko je krao, teško da to opet neće ponoviti. Oni koji prevare jednom u vezi ili braku, teško da to neće opet učiniti...itd.

Pa ako neko ne prezre svoju grešku i svoje postupke, taj se nije pokajao. Nije se promenio i nije novi čovek. I taj ne zaslužuje da ima našu naklonost.

A mojih primera iz prakse ima mnogo. Jedan čovek je prilikom krađe, recimo, gadno oštetio ruku. I to je toliko uticalo na njega da je duboko razmislio o svemu i pokajao se. Sada niko ne bi rekao da je on imao ikakvu mrlju iz prošlosti. Poštenjačina.

Takođe, jedan pop, neću da imenujem za mnoge svetac je u prošlosti bio mnogo nevaljao.

Ono što je bitno je to da se spozna greška. I prezre.

Tu su potrebne dve hrabrosti:
1) priznati sebi grešku i uvideti je (mnogi zbog svojih odbrambenim mehanizama i ne vide grešku, već neprestano krive druge).
2) biti hrabar da se krene novim putem.

offline
  • Pridružio: 27 Feb 2013
  • Poruke: 2318
  • Gde živiš: Zapadna Srbija

Ne kažem da nije moguće, al je retkost...Problem je u tome, što su za takve osobe vezane predrasude, kojih se teško ''rešavaju''. To je nešto što ih prati doživotno. I opet ima veze sa '' ne zaboraviti''...

O tome , kako i koliko se ljudi menjaju...mogla bi se otvoriti nova tema...Može biti interesantno...

@_Sale

Oprostiš iz dubine duše. Ne sekira te, ne nervira, ne misliš o tome. Ali iz principa ne želiš da se družiš sa tom osobom.
Ne smeta mi da prođem pored te osobe, da joj se javim. Prosto, ne pokazujem nikakvu ljutnju. I ako me pita za neku uslugu, učiniću joj to, ali se neću družiti, niti ću razmišljati o tome. Nema ni razloga, jer sam u dubini duše mirna.
Neko će kroz molitve postići taj duševni mir, neko će jednostavno prekinuti sve kontakte sa tom osobom...itd.

Bitno je da se mi rasteretimo, pa kakav god način da izaberemo..., jer na kraju krajeva nismo mi ni krivi za učinjeno...

offline
  • _Sale  Male
  • Prijatelj foruma
  • Pridružio: 30 Jul 2010
  • Poruke: 13390
  • Gde živiš: Z-moon

^
Opraštanje može biti samo potpuno, ako imaš i dalje distancu prema onom kome si oprostila to onda nije pravi oproštaj.
U suštini, oproštaj je davanje nove šanse nekome, slažem se da to treba biti oprezno ali ako dajemo šansu - neka to bude prava šansa.
Ja sam rekao šta mislim o tome, veoma su retki oni koji dobiju drugu šansu, ali ako je (kojim slučajem) dobiju, imaju moju punu pažnju.

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

Nisam se odmah uključila u temu, jer sam ja o tome već pisala na drugom mestu, te sam htela da vidim u kom pravcu će se ovde razvijati diskusija, da se ne bih ponavljala. Posle mi se desi ovo sa računarom. Pre nego što počnem, želim da ukažem na jezičku nepravilnost u naslovu. Reč ponos ima pozitivno značenje, a ovde je upotebljena u negativnom kontekstu. Možda se radi o sujeti ili gordosti, mada nije uvek ni to. Možda bi bilo najpravilnije: Da li praštamo?

Nisam baš ni ispratila celu temu, pročitala sam poneke postove i uhvatila nit diskusije. Dopalo mi se ono što je rekla Sagacity negde na početku: razgovarajmo opušteno, nema ovde mudrovanja i velikih citata. Dakle, razgovarajmo opušteno o nečemu što nam je svima životno važno. Videla sam da u tim razgovorima obično pojedinci post na koji se pozovu interpretiraju drugačije u odnosu na onog ko je post napisao. A sve se vrti oko toga kome se prašta. Stekla sam utisak da Sagacity govori o prolaznim kontaktima, ali onima kojima je ispunjen život, bilo na poslu, bilo u nekoj drugoj zajednici. Iz ovoga što je Sale napisao, sasvim je jasno da govori o bliskim odnosima. Mada je Neprimetna to lepo razgraničila: onaj kome je stalo do mene, neće me ni povrediti toliko da imam bilo šta da praštam. Zato mislim da bi trebalo postaviti pitanja: kome praštamo i šta praštamo. Tu su neobavezni, ali stalni kontakti sa ljudima na koje smo upućeni iz ovih ili onih razloga. Tu su prijatelji i familija koje ne vidjamo stalno i nismo mnogo bliski, oni sa kojima smo bliski, oni sa kojima živimo i oni sa kojima moramo da živimo. I potpuno je u redu da sa nekim ne želimo da komuniciramo ili ne želimo da se družimo. To nije ni sujeta, ni gordost. Ne prija mi i tačka. Ljubazni smo, pristojni smo i to je sasvim dovoljno. Ja imam neko čudno dugme u sebi koje mi gasi simpatije (naravno i one jače emocije) prema ljudima kad vidim njihova osećanja prema meni. Pod ovim osećanja podrazumevam osećanja vezana za situacije. Desi se nešto, vi vidite da tu ne postoji nikakva veza izmedju vas. To mi je iznad bilo kakve povredjenosti ili uvredjenosti. To da li ćemo mi komunicirati ili ne, nije uopšte od značaja. I što reče Sagacity, mogu i da mu učinim nešto ako mi zatraži, ali nemam ja više ništa s njim. A i ne moram da učinim. Ni tada ne bih bila „loša“. Čovek mora prvo da poštuje sebe, pa tek onda drugog. Piše vam neko ko je mnogo činio ljudima i jedva se naučila da kaže i ne. Medjutim, posle ovoga ostaje velika priča sa sobom. Morate da opraštate sebi što ste uopšte dozvolili da dodjete u tu situaciju, što ste možda otrpeli kad nije trebalo... S moje tačke gledišta, drugima je vrlo lako opraštati. Sagledate postupak i nema tu velike priče. Ali sa sobom, dragi moji, morate mnogo da pazite. Puni smo krivica kojih nismo svesni , puni smo raznih nemoj ovo, nemoj ono što su nam roditelji usadili. I ne znamo da se osećamo krivima. Onda to izroni, pa ne znamo šta nas je snašlo. Za generaciju šezdesetih mogu da tvrdim (za druge ne znam) da smo mnogo strogi prema sebi. Mene često nazivaju Spartancem, zbog velike discipline i strogosti. Zato se sad učim da budem blaga prema sebi. I mislim da je najteže nositi se s izdajom. Fil kaže mogu da oprostim samo ako se osoba promenila. Niko se nikada ne menja. Uvek stoji iza postupka koji je učinio. U tome i jeste suština: da mu oprostimo takvom kakav jeste i sa saznanjem da će on to i dalje raditi. Samo što to više neće imati nikakvu vezu sa nama.

Hoću da vam ispričam jednu priču iz medjuljudskih odnosa. Da li je reč o praštanju ili ne, zaključite sami. Nekoliko meseci pošto sam se zaposlila u TV Kraljevo, desila mi se sledeća situacija. Neko mi je zatražio čašu vode, ja sam je donela i nešto prokomentarisala u šali. Na moju šalu usledila je tudja šala koju ja, medjutim, nisam doživela kao šalu. Bilo mi je vulgarno i neprimereno, jer smo se kratko poznavali. Stvar je u tome što je to rekao jedan od najpristojnijih i najtoplijih medju njima. U tom trenutku sam stala, okrenula se, došla do njega. Nisam bila toliko besna da mu saspem vodu u lice, ali nešto sam morala da uradim. Tako mu polako sipah vodu na glavu gledajući ga u oči. On me otera u materinu, ja kažem pa i ovo je šala i tu mi prestanemo da razgovaramo. Radili smo zajedno bez ikakvih problema. Razgovarali poslovno, ja sam najviše volela da radim sa njim, on se radovao mojim emisijama. Znali smo to oboje, ali razgovarali nismo. Prošle su, valjda, dve godine. I jednog dana, penjem se uz stepenice, a on istrčava iza vrata i trči preskačući po tri stepenika. Ja sam potpuno sledjena stala. Znala sama da će se razbiti o zid i beton i čekala sam da ga podižem i da mu pomognem. On je nekim čudom samo pao na dupe (s oproštenjem), dobro se tresnuo, a kad se stabilizovao, uz moju malu pomoć, prodrala sam se na njega: Jesi ti normalan, da se lomiš tu pred mojim očima? Istim tonom mi je uzvratio: Ko te terao da me čekaš da mi pomažeš? Kad sam otišla iz te firme, njemu je bilo najteže i dugo, baš dugo bi se veoma obradovaoa kad me vidi na ulici. Da li smo nas dvoje oprostili ili se nismo uopšte ni ljutili, mada dve godine nismo razgovarali, ne znam ni sama.

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Citat:Fil kaže mogu da oprostim samo ako se osoba promenila. Niko se nikada ne menja.

Eh, niko se nikada ne menja. Ja i dalje imam vere u ljude i u njihove spoznaje.
Ljudi se mogu promeniti. To sam video, vidim, videcu i znam da je moguce.

Takodje sam vidjao one koji tacno znaju da identifikuju svoje "stanje", ali ne mogu da se promene, fali im ona druga hrabrost o kojoj sam pricao. No, verujem, vremenom da ce ljudi naci snage da se izbore.

Samo treba da imaju i malo podrske i malo tople reci. To je nase oruzje.


Citat:U tome i jeste suština: da mu oprostimo takvom kakav jeste i sa saznanjem da će on to i dalje raditi.
Uz duzno postovanje, ne, ovo nije sustina. Ja ne bih bio sa nekim ako ne vidim na njegovom licu novo JA. Nikada. Udaljio bih se. Drzao distancu.

offline
  • Pridružio: 25 Avg 2008
  • Poruke: 740
  • Gde živiš: na bezbednom rastojanju od pojedinih

Sagacidy@
Citat:Licemernije je reći ''Oprostio sam'' i nastaviti druženje sa tom istom osobom, a u dubini duše osećati drugačije..

Pa,ako u dubini duse oseca drugacije,onda nije oprostio,nego potisnuo negativna osecanja,ali najvecu stetu onda nanosi sebi..(skrivanje boli u predsvesno..sa mogucnoscu da takav efekat zavrsi u nesvesnom)

Postoje i ljudi koji nisu sposobni da oproste..To su oni koji nikada ne zaboravljaju nepravde i boli koje su im nanete..to su oni koji se grcevito drze patnje i odbijaju da zaborave neprijatna osecanja i smatraju da je trpljenje zapravo cena isterivanja pravde....
A ,naravno najgore prolaze oni koji u afektu resavaju stvari,znaci jureci za pravdom,''krvare iz srca''..a,ne iz mozga ..pa se njihova pravda brzo pretvara u osvetu..sto je opasno..
''Zapravo je pravda mnogo dostižnija kada se za nju covek bori hladne glave, racionalnim argumentima, a ne uz preplavljenost emocijama..''

Sale@
Citat:Jednostavno smatram da svako stoji na mestu koje je sam odabrao, i tu ja "ništa ne bi dir'o".

''Boga-mi''..ne stoji..Neki su primorani,neki i kaznjeni,a niko ih i ne-pita da biraju!.
Mi predstavljamo psihicki proces kojim ne upravljamo,ili to ostvarujemo dlimicno,i nismo u stanju da donesemo nikakav konacan sud o sebi niti o svom zivotu..
''Baceni smo u ovaj svet neprijateljski i nemilosrdni bez svoje volje i znanja''..

The Phil..@
Citat:Viđao sam ljude koji od probisveta postaju potpuno OK ljudi, ko što naši stari kažu "dozovu se". Rode se opet, sazru. Da li ga treba odbaciti zbog prošlosti?

Ima takvih mnogo! I naravno da ih ne treba odbacivati..

Sale@

Citat:Ili opraštaš ili ne, ako oprostiš to znači da više ne razmišljaš o tome.
Ako razmišljaš - nisi još oprostio.


Naravno da razmisljas, ali, (neminovno je da je tako..)misaoni procesi leze na sasvim drugacijim emocionalnim svojstvima ...da ne kazem da su (misli - emocije..)..Ne zaboravljas,ali razmisljas drugacije..jer si oprostio..(misli se na ozbiljne stvari)Zato se moze reci da si skoro zaboravio(ko jeste..)ustvari zaboravio si negativnu konotaciju odredjenih dozivljaja..i posmatras ih sada drugacije(ostala sam to duzna Bojanu gore da napisem..)''Secas ih se sa osmehom''..

The Phil@

Citat:Eh, niko se nikada ne menja. Ja i dalje imam vere u ljude i u njihove spoznaje.
Ljudi se mogu promeniti. To sam video, vidim, videcu i znam da je moguce.
..

Ljudi se konstantno menjaju..od rodjenja..''Odlican si Phil''..(zar mozemo biti isti u dvadesetim i cetrdesetim.. ao izgledu i da ne govorim..).

Citat:U tome i jeste suština: da mu oprostimo takvom kakav jeste i sa saznanjem da će on to i dalje raditi.
Citat:Uz duzno postovanje, ne, ovo nije sustina. Ja ne bih bio sa nekim ako ne vidim na njegovom licu novo JA. Nikada. Udaljio bih se. Drzao distancu..

Silija je verovatno mislila na prihvatanje coveka ''onakvim kakav on zaista jeste, u svojoj biti (neki odredjeni covek ) ''...ako zaista nekoga volimo (ljubav u sirem smislu..znaci prijateljstvo..majka, otac, dete,verenik..)..Ovo je dublje razmatranje problema prihvatanja kroz trajnije emocije i vazne zivotne situacije.
''Ja te prihvatam onakav kakav zaista jesi,jer si moj..'...jer mi toplo i snazno uzvracas....Ili je mozda mislila generalno na citav ljudski rod(sto moze b iti opet tacno..ljude prihvatamo..onakvim kakvi stvarno jesu..opet,se misli na neki visi stepen duhovnog nivoa svesti)
I ona je u pravu...U nekim situacijama to moze biti zaista sustina,ali naravno i ne u svim..zato i ovo Phil sto si ti napisao takodje stoji..
''Ako je neko ,napravio nesto lose.. i ''Bog mu nije okrenuo ledja''..,a ocekivana promena s e nije dogodila, mi cemo ga izbegavati..

Intertesantna stvar..kako su i jedan i drugi odgovor istiniti i sa jakom argumentacijom..i ima ih svuda oko nas.....

offline
  • _Sale  Male
  • Prijatelj foruma
  • Pridružio: 30 Jul 2010
  • Poruke: 13390
  • Gde živiš: Z-moon

@danka
Citat:''Boga-mi''..ne stoji..Neki su primorani,neki i kaznjeni,a niko ih i ne-pita da biraju!.
Da budem jasniji: činjenjem ili nečinjenjem, svako sebe stavlja u neki položaj prema drugoj osobi ili grupi ljudi.
Pričao sam o tome da me ne zanima preispitivanje nečijih razloga zbog čega su došli u tu poziciju.
Primer:
Ako informacije koje samo ti znaš saznaju i drugi, a pre toga ti je jasno rečeno da to ne sme da se desi, ti si (što se mene tiče) stavila na sebe etiketu "nepouzdana" ili "loša osoba" i pomerićeš se na marginu mog interesovanja. Ne zanimaju me tvoji razlozi, niti me zanima da li misliš da si primorana, kažnjena, ili nešto treće.
(ništa lično, primer je ilustracije radi)
Citat:Mi predstavljamo psihicki proces kojim ne upravljamo,ili to ostvarujemo dlimicno,i nismo u stanju da donesemo nikakav konacan sud o sebi niti o svom zivotu..
Ne bih da skrećem sa teme, ali se sa celim citatom uopšte ne slažem.
Čovek koji je zadovoljan svojim životom, svojom porodicom i svojim prijateljima nema potrebe da donosi nikakav sud o sebi i životu, niti ima vremena time da se bavi.
Ne kažem da ponekad i takvima ne "odlutaju misli", ali to definitivno nije ono što sam citirao iz tvoje poruke.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1062 korisnika na forumu :: 24 registrovanih, 6 sakrivenih i 1032 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: amaterSRB, babaroga, Boris BM, CikaKURE, comi_pfc, Dimitrije Paunovic, draganca, Georgius, Hexe, hyla, Ivan001, jaeger, Još malo pa deda, Kubovac, Milometer, nenad81, nesa1962, ostoja, raptorsi, S2M, skvara, stegonosa, suton, Vlada1389