Da li je samo ljubav dovoljna?

8

Da li je samo ljubav dovoljna?

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

Leonardo ::Ne razumem baš najbolje želju iz vašeg konteksta, jer ja sve što želim nije sa 'ovoga' sveta. Ne kažem da me 'obične' želje i materijalni svet ne bi ispunio, ali sve je to prolazno. Nekako na nivou degustiranja. Sada sam jedno probao, onda idemo dalje i tako u nedogled. Sve dok ne shvatimo da je jedino blago ono unutrašnje koje nismo otkrili. Zato kažem, nije sa ovoga sveta ono što tražim... Ljubav je večna i nadživeće ovo moje telo, jednom kada od umora postane preteško.

Da probam da objasnim. Krenuću od banalnog, ali upečatljivog primera. Neko sanja Moniku Beluči i mašta o njoj. Da li on stvarno želi Moniku? Naravno da ne. On želi ono što ona predstavlja: graciju, lepotu, slobodu pokreta, zanetost životom. Kad shvati da je to ono što želi, a onda počne da gleda oko sebe u svetu u kome se kreće, velika je verovatnoća da će takvu sresti. Smile U čemu je ovde jedan od najvećih problema? Setite se kako nam se uglavnom u tinejdžerskom dobu brane ljubavi. Roditelji će na ovaj ili onaj način pokušati da odvrate dete od tih osećanja, a ako se odnos realizuje gledaće da ga prekinu. A eto vam najrepriziranijih filmova svih vremena: Lude godine, Šta se zgodi kad se ljubav rodi i redom. Ta zabrana da ne možemo da imamo ono što želimo u ljubavi ostaje negde zabeležena. Jer ljubav daje slobodu. Osim što daje i krila i snagu. A sloboda vodi u odbijanje poslušnosti. Pod izgovorom da je to za naše dobro, jer nećemo se naučiti da se predajemo onome što želimo nego onome što treba da se uradi u životu, a u životu mora da se radi i radjaju deca, oni uzimaju ono najdragocenije. Ne rade oni to da naude, ali rade iz sopstvenog psihološkog obrasca. Zašto se to što se ljudi odlepe od zemlje kad su zaljubljeni, tretira kao trajno stanje? Pa, normalno je i da poletiš i da posle to svedeš pod okvire obaveza. Popustiće u školi, ako se zaljubi. Jaka stvar! Neće biti skoncentrisan na poslu. Moš misliti! Kao da je posao najvažnija stvar na svetu. Najvažnije je uspostaviti ravnotežu.

Zato ja i kažem da je ljubav usko povezana sa životom. Ti znaš šta bi i životu i kako bi da živiš. A ni u tome ne uspevamo da se ostvarimo, pa otud i ovi problemi u ljubavi. Ali da sad posmatramo onako kako taj proces ide. Kao, sve nam ide. Dakle, ako manje-više radiš ono što želiš i krećeš se medju svetom koji ti odgovara, nemaš porodične probleme - verovatnoća da ćeš dobiti u ljubavi ono što želiš je stopostotna. Želja znači želeti da imaš nešto u životu. To mogu biti materijalne stvari, pa se oko njih potrudiš. Ali to su, pre svega, stvari koje nemaju veze sa novcem, već sa unutrašnjim porivima. Šta bi ti sa tim partnerom? Želiš da s njim ideš na put oko sveta? Želiš da se s njima budiš svakog jutra. Želiš da zajedno radite ovo ili ono, vozite bicikle, kuvate ručak... I svakodnevne stvari i one uzvišenije. Kad čovek shvati te svoje želje i dozvoli sebi da to ima u realnosti, to će mu se i desiti.

I da ponovim, pritisnuti brigama i problemima ljudi prestaju da žele. Sirijus pita: Kada ste poželeli partnera? Ja dodajem: Kada ste poželeli da idete u šetnju? Na bazen? Na kolače? Slušate li muziku? Da pravite origami? Postoje, naravno, i realne prepreke, ali i kod njih je pitanje vremena kada će te bastilje pasti i prestati da budu prepreke.

Nadam se da sam uspela da približim pojam želje i njene važnosti u svakodnevnom i realnom životu. Čitajući napisano, smatram da još nešto važno treba da se doda. Kada se nama ta ljubav desi, mi mislimo da sve prepreke i problemi nestaju. Tu je najveći kamen spoticanja. Kao i da u samoj ljubavi neće biti nikakvih prepreka. Što je ogromna zabluda. Život tako funkcioniše: obrasci se ponavljaju. Stalno će se pojavljivati neke druge prepreke. A prepreke se prevazilaze samo ako se skoncentrišete na želju.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Daktilograf 21. veka
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 2766
  • Gde živiš: Apsurdistan

Ljubav i odnos moraju da se neguju. Ljudi se nekad ulenje, a odnos prema ljubavi ume biti pokvaren. Dato nam je, pa se nekada neki tako i odnosimo prema onome što nam je dato eto tako.

Bolest društva se ogleda u tome da što se zidovi podižu između polova i lupaju etikete. Pored toga nekada se dosta ranije stupalo u brako nego danas, a školovanje traje. Ljudi se uče da propuštaju život. Princip je 'nemoguće je biti disciplinovan i zabavljati se, ko zna gde će to odvesti'. Ako me neko pita, sigurno ne u zdravlje, već histeriju... Onda dođe faza u životu kada treba stupiti u brak. Sada ruši zidove neprijateljsva, pravi idola od partnera jer ljubav nisi slobodno ispoljavao godinama, itd.

Zato kažem život se dešava, a zrelost dolazi kod svakoga individualno.



offline
  • Pridružio: 17 Apr 2010
  • Poruke: 274
  • Gde živiš: Beograd

Da ne bih sad citirao svakoga ponaosob, jer ima dosta toga, pokušaću da pišem uopšteno uz referenciranje pojedinih izjava, a autori istih će se sami prepoznati.

Elem, prvo, neko je izjavio da psihilogija kao i svaka druga nauka ima negativan pristup čoveku. Bez uvrede, ali to je nešto najgluplje što sam ikada pročitao. Nauka nema negativan pristup čoveku, niti bilo čemu drugom, već ima realan pristup, a sve sa ciljem da pokuša da objasni određene pojave oko nas i da tačnost tih objašnjenja potvrdi eksperimentalnim putem. Ništa manje, ništa više od toga. Pa tako i psihologija kao grana nauke ima za cilj da objasni čovekovu psihu, klasifikuje tipove ličnosti, detektuje određene šablone ponašanja i slično. Šta je tu negativno?

Dalje, nikako da se manemo pogrešnog mišljenja da je ljubav nešto mistično i uzvišeno. Nije, to je samo hemijska reakcija koja se javlja u mozgu inicirana određenim spoljašnjim uticajima. Ništa više od toga. To naravno ne znači da se u tom osećanju ne može uživati. Može, isto kao što se može uživati u sladoledu ili muzici ili gledanju filma i mnogim drugim stvarima.

Ako se tako postave stvari, onda je jasno da ljubav prema nekoj osobi samo znači da ta osoba izaziva prijatna osećanja u nama samima. Taj prijatan osećaj može izazvati nečiji fizički izgled, ponašanje, način razmišljanja, stavovi i dosta toga, ali je suština ta da je ljubav zapravo sebično osećanje. Pa tako, čak i kada se odričemo nečega zbog ljubavi, pristajemo na razne kompromise i radimo dosta toga što bi neko sa strane nazvao glupim, ne radimo to zato što nas na to tera neka nedokučiva sila, već naprosto stremimo ka tom prijatnom osećaju.

Upravo zato ljubav na daljinu retko kada uspeva, odnosno uspeva samo kada oko nas nema nikoga ko bi izazvao isti ili sličan prijatan osećaj, pa nam čak i telefonski razgovor sa tim nekim pričinjava zadovoljstvo. Čim se pojavi sličan uticaj u bližoj okolini, sve to pada u vodu. Ilustracije radi, to je kao kad imaš recimo radio stanicu koja emituje muziku koja ti se dopada, ali je daleko i jedva je čuješ. Međutim, pošto nema drugih u blizini koje puštaju takvu muziku, onda slušaš to što imaš. Međutim, čim se pojavi druga sa jačim signalom, ovu prvu više ni ne možeš da čuješ, ali to prestaje da bude bitno, jer sada imaš ovu drugu radio stanicu koju možeš da slušaš i čija ti muzika podjednako prija.

Kada se radi o uticaju ljubavi na brak ili vezu, ili bilo kakvu drugu zajednicu, naravno da isti postoji i to upravo iz razloga koje sam malopre navodio. Sasvim je normalno da će se zajednica graditi sa nekim ko ti prija i sa kim možeš da funkcionišeš i ko u tebi izaziva osećaj zadovoljstva, jer ako ćeš već sa nekim svakodnevno provoditi vreme, sasvim je normalno da stremiš ka tome da to budu prijatni trenuci, a ne mučenje.

A i ono kad neko kaže kako mu nije bitno da bude sa nekim, već da taj neko bude srećan gde god bio, pa je sad to kao neka prava uzvišena ljubav. Nije, to je patetika koja ima za cilj da se predstavimo kao dobri i plemeniti u nadi da će taj neko zapravo to uvideti i ceniti to, pa se možda i vratiti. To mu dođe kao neki urođeni refleks i koji se javlja u određenim situacijama u životu i kada smo spremni da pređemo svaku granicu ponižavanja ne bi li smo nešto sačuvali ili povratili. Taj refleks nije vezan samo za ljubav, već i za druge životne situacije. Recimo, opšte je poznato da je čovek u situacijama koje ugrožavaju život spreman na stvari za koje nije ni mislio da je sposoban, recimo da jede insekte i koru od drveta kada se nađe sam u divljini, hiljadama kilometara udaljen od civilizacije. E, isti taj refleks čini da dečko koji se u vezi nikada nije potrudio da pokaže emocije, kupi devojci cveće ili učini neki drugi lep gest, odjednom u trenucima raskida krene sa izlivom emocija, gomilom lepih reči, citiranjem kojekakvih umotvorina koje je pročitao, obrsti nečiju baštu i šta ti ja znam. Viđao sam da se dešava i najvećim, uslovno rečeno, mudo*ama koji u društvu uvek pričaju lovačke priče o tome kako su face i kako nijedna devojka ne može da ga vrti oko malog prsta, itd.

I pre nego što me neko napadne da sam bezosećajan, moram da naglasim da sve ovo što sam napisao ne znači da ljubav nije važna. Naprotiv, meni je jako važna. Ne samo prema osobi suprotnog pola, već i prema mnogo čemu drugom. Volim određene bendove, volim određenu muziku, volim određene filmove, volim određena mesta, volim kišu kada udara po prozoru, volim snežne noći, volim kada vidim nasmejano lice na ulici, volim prvu jutarnju kafu, volim da pročitam dobar tekst ili knjigu, volim kada se ostvari nešto što sam zamislio... zapravo sve što u meni izaziva prijatno osećanje.

Eto, to je u suštini ljubav i bez nje se svakako ne može živeti, jer je ljubav jedan od osnovnih pokretača u životu i živeti bez ljubavi bi zapravo značilo živeti isprazan život koji ni u jednom ne trenutku ne pruža nikakvo prijatno osećanje. Ali mistifikovati ljubav lupetajući o tome kako je to neka uzvišena kosmička energija koja čini da volimo ili radimo nešto što nam ne prija je totalna glupost. Ako neko zaista misli da voli nešto što mu ne prija, treba da se javi kod šrinka da se utvrdi šta nije u redu sa njim, jer se tu definitivno radi o psihološkom poremećaju, najverovatnije nekoj vrsti blažeg mazohizma.

I samo da se osvrnem na priču o ambicijama, pošto nekima ti i dalje ima negativnu konotaciju. Ponoviću nešto što sam već rekao na ovoj temi, a to je da ambicija nije ništa drugo, nego imati određeni cilj u životu po pitanju određenih stvari, a koje se mogu ticati posla, ljubavi, društva, naučnih istraživanja i slično. Kao takva, ambicija ne može biti a priori pozitivna ili negativna, već to zavisi od konteksta. To bi bilo isto kao da kažeš da je nož negativan zato što se njime neko može povrediti ili usmrtiti, zanemrajući činjenicu da se istim tim nožemo svakodnevno obavljaju neke druge vrlo korisne stvari, uglavnom u kuhinji. Ista je stvar i sa ambicijom. Recimo, i Hitler i Tesla predstavljaju jako lepe primere ambicioznosti, ali u suprotnim smerovima.

Takođe, neko je uporedio ambiciju sa željom, rekavši da želja za uspšenom vezom nije ambicija nego želja (ili tako nešto, ispravite me ako grešim). Ambicija i želja se ne mogu porediti na taj način, jer i ambicija i želja mogu imati isti cilj. Ono što razlikuje ambiciju i želju jeste to što ambicija uglavnom predstavlja aktivan pristup dolaska do cilja, dok je želja više pasivna kategorija. Dakle, slobodno se može reći da je ambicija zapravo gradacija želje. Pa tako, kada želimo nešto, to obično znači da ćemo manje više čekati da se neki cilj sam ostvari, dok ambicija uglavnom podrazumeva da ćemo aktivno raditi na dolasku do tog cilja.

Prema tome, imati zdravu i stabilnu vezu, brak ili porodicu, svakako može biti i ambicija. Istina je da se najčešće na tome ne radi aktivno, nego se pusti da se to dešava spontano, ali upravo to je i uzrok velikog broja raskida, razvoda brakova i poremećenih odnosa u porodici, jer svaka veza zahteva aktivan pristup rešavanju, ali pre svega sprečavanju problema. Tako da, neko ko ima takvu ambiciju ima mnogo veće šanse da postigne taj sklad, nego neko ko bi eto tako želeo da tako bude.

Zahvaljujem svima koji su imali živaca da pročitaju sve Smile

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Ja sam stao kod objašnjavanja ljubavi kao hemijske reakcije.
Dovoljno da preskočim poruku.

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2010
  • Poruke: 274
  • Gde živiš: Beograd

Pa dobro, ti možeš da nastaviš da se tripuješ da si nešto više od skupine atoma, da su tvoja razmišljanja nešto više od električnih impulsa u mozgu i da su tvoja osećanja nešto više od biološko-hemijskih procesa, ali to ni za milimetar neće promeniti činjenicu da je to tako, barem prema dosadašnjim saznanjima koje ljudski rod ima. To možda jesu užasno složeni procesi, o kojima (za sada) ne znamo dovoljno, ali su i dalje procesi.

offline
  • Fil  Male
  • Legendarni građanin
  • Pridružio: 11 Jun 2009
  • Poruke: 16586

Ovo je dovoljno da preskocim clana.
Izgleda da ce filter da radi po prvi put.

I za kraj,ma sta god ko pricao,ljubav nikad nije bila i nikad nece biti hemijska reakcija...

Over and out.

offline
  • Daktilograf 21. veka
  • Pridružio: 17 Maj 2007
  • Poruke: 2766
  • Gde živiš: Apsurdistan

Ljbav je stanje svesti. Kao što postoji materija tako postoji i antimaterija. Pa sad vi shvatite šta je to. Ovaj univerzum ima 10, 11, 12 ili čak 13 dimenzija, a mi postojimo u 3 + vreme.

Onda, čovek utone u san, isključi se, a ujutru ustane pun energije.

Zemlja se može posmatrati kao mašina za proizvodnju života, a ljudsko telo kao nekakva biloška mašina. Naravno da mi percipiramo realnost kroz naše fizičko postojanje, ali čovek nije samo fizičko telo. Ako se preskaču Gautama Buda i Isus Hrist, onda se ne može najveći naučnik Nikola Tesla.

offline
  • Pridružio: 18 Feb 2008
  • Poruke: 987
  • Gde živiš: na putu za jedno ostrvo

Ja se držim toga da se ne upuštam u razgovor sa onima koji ne razumeju šta pišem i još manje sa onima koji ne pročitaju pažljivo post, a potom komentarišu. Tako da ću se toga držati i u tvom slučaju, Michael Samuel.

Jedino ću kao citat izvući nešto što dovoljno govori o tome koliko razumeš to o čemu pišeš.
Michael Samuel ::...ali je suština ta da je ljubav zapravo sebično osećanje....

offline
  • Acid_Burn  Male
  • Moderator foruma
  • Glavni moderator foruma Zabava
  • Hellraiser
  • Demon to some. Angel to others
  • Pridružio: 07 Jan 2005
  • Poruke: 25503
  • Gde živiš: Beneath the Black Sky

Polako ljudi bez tenzija...
Ipak je tema ljubav Smile

offline
  • Pridružio: 17 Apr 2010
  • Poruke: 274
  • Gde živiš: Beograd

I'm too old for this shit Smile

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1362 korisnika na forumu :: 29 registrovanih, 4 sakrivenih i 1329 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 9k38, amaterSRB, antonije64, Asparagus, Batinas, Boris90, BSD, cenejac111, Dimitrije Paunovic, Fabius, Georgius, gorval, JimmyNapoli, kihot, Leonov, Lieutenant, Mcdado, milenko crazy north, mrvica78, novator, Regrut Boskica, sasa87, shadower78, Srky Boy, stegonosa, Toper, Trpe Grozni, vasa.93, vathra