|
Poslao: 10 Jan 2008 12:07
|
|
-U beskonačnom prostoru bezbrojne svetleće lopte,i oko svake kruži dvanaestak manjih osvetljenih lopti,užarenih iznutra i pokrivenih tvrdom,hladnom korom na kojoj je sloj plesni proizveo živa i stvaralačka bića:to je empirijska istina,realnost svet.Pa ipak,biću koje misli nije ugodno da stoji na jednoj od tih bezbrojnih lopti što slobodno lebde u bezgraničnom prostoru,a da ne zna ni otkuda su one ni kuda idu,i da bude samo jedno od nebrojenih bića koja se tiskaju,komešaju i zlopate,stalno i brzo nastajući i nestajući u bespočetnom i beskonačnom vremenu.Tu nema ničeg postojanog osim materije i ponavljanja jednih i istih organskih oblika posredstvom izvesnih puteva i kanala,jednom zasvagda određenih.Sve što empirijska nauka može jeste da nam pobliže objasni prirodu i zakonitosti tih zbivanja.-Ali najzad se filozofija novojeg doba,pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta,dosetila da je,ipak,sav svet samo MOŽDANI FENOMEN (matrix) i da je povezan s tako važnim,mnogobrojnim i različitim SUBJEKTIVNIM uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta,poretku koji leži u osnovi tog fenomena,drugim rečima:koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi.
-Svet je moja predstava-to je poput Euklidovih aksioma,postavka za koju svako mora reći da je istinita čim je shvati,iako to nije postavka koju svako razume čim je čuje.-Što ističe tu postavku i što sa njom povezuje problem odnosa između realnog i idealnog,drugim rečima:između sveta u glavi i sveta izvan glave-to je,zajedno s problemom moralne slobode,vidno obeležje filozofije novijeg doba.Jer,tek nakon što su se hiljdama godina ogledali u čisto OBJEKTIVNOM filozofiranju,ljudi su otkrili da među mnogim stvarima koje svet čine zagonetnim i sumnjivim prvo i osnovno jeste to da njegovo postojanje,ma koliko on bio neizmeran i masivan,ipak ,visi o jednoj jedinoj niti i da je ta nit-svaka svest u kojoj svet postoji.Taj uslov,s kojim je postojanje sveta neraskidivo vezano,utiskuje svetu-uprkos svoj njegovoj EMPIRIJSKOJ realnosti-pečat IDEALNOSTI pa shodno tome i pečat puke POJAVE..Zbog toga,svet,bar sa jedne strane,valja smatrati nečim što je srodno snu,nečim što može da se svrsta u istu kategoriju sa snom.Jer,ista moždana funkcija koja nam za vreme sna dočarava jedan savršeno objektivan ,očigledan čak opipljiv svet,mora da ima podjednakog udela i u predstavljanju sveta kada smo budni.Oba sveta,iako se razlikuju po materiji,izlivena su očito iz jednog kalupa.A taj kalup je intelekt,moždana funkcija.-Dekart je verovatno prvi dosegao stupanj u rasuđivanju koji iziskuje ta osnovna istina;on je dakle,tu istinu-iako privremeno,samo u vidu skeptične neverice-učinio ishodištem svoje filozofije.I zaista,time što je svoje cogito ergo sum smatrao jedino izvesnim,a postojanje sveta za prvi mah problematičnim,on je našao suštinsko i jedino ispravno ishodište i u isto vreme istinski oslonac svake filozofije.A taj oslonac je ,u stvari,ono SUBJEKTIVNO,naša sopstvena svest.Jer,samo ona jeste i ostaje ono neposredno,sve ostalo,ma šta to bilo,prvo je njome posredovano i uslovljeno,pa prema tome i od nje zavisno.Stoga se s pravom kaže da filozofija novijeg doba počinje sa Dekartom kao sa svojim rodonačelnikom.Ubrzo potom,idući dalje tim putem,Berkli je došao do pravog idealizma,to jest do saznaja da ono što je rasprostrto u prostoru,dakle objektivni,materijalni svet,postoji kao takav samo u našoj PREDSTAVI,i da je pogrešno,čak apsurdno,pripisivati mu kao takvom postojaje izvan svake predstave,postojanje nezavisno od saznavalačkog subjekta,dakle prihvatati materiju kao nešto što naprosto postoji samo po sebi. ...... –
(šopenhauer)
..i još korak od svesti do duše .....
|
|
|
Poslao: 10 Jan 2008 14:00
|
|
tagore,
u pravu si može i tako da se tumači duša i odnos naših želja i misli al nažalolsti u većini slučajeva se pokazuje koliko nas realnost može udaljiti od duše.....
"mislim dakle postojim".....al retko se ko preobražava u ono što misli..tj da ono što misli je dokaz i da postoji.....osim nekih......
asimetričnost
hvala na šopenhaueru , ja ga pamtim po negativnom stavu o ženama pa zbog toga nisam ništa konkretno osim -O ženama- od njega pročitala....
Al ako on počinje svoje delo -Svet je kao volja i predstava- rečenicom Svet je moja predstava.....kad kaže moja predstava to delo je pisano subjektvnim stavom pisao ga je za sebe..
Svaki čovek bi onda mogao da napiše knjigu Svet je moja predstava...
.....često povezuju Frojda i Ničea sa Šopenhauerom mislim da su svi oni bili priličo neurotični.za Šopenhauera se pisalo da je pesimista, to što je iracionalan to ne bi izdvajala kao nešto posebno svi smo mi manje više iracionalni .....mislim da je imao konflikt sa samim sobom...al stvaraoci kažu da u krizama stvaraju svoja najbolja dela....za Šopenhaura su rekli da nije živeo onako kako je kao filosof mislio....Poznat je po voluntarizmu..
Voluntarizam: pravac u filosofiji, metafizički i psihološki, koji smatra za bitno svojstvo duše volju..a ne intalekt, i objašnjava bitnost života pomoću volje kao osnovne funkcije duševnog života.....Ono što nikakvo objašnjenje ne otkriva, već ga suprotno, svako pretpostavlja, ono bez uzroka što je svemu uzrok Šopenhauer zove volja....Ona je po njemu Kantova stvar po sebi il Hegelov svetski duh..volja je za njega metafizički princip univerzuma, i pomoću volje funkcioniše Šopenhauerov filosofski svet.../ a zar ne bi mogli i ideja, kreativnost, nesvesno iracionalno biti bitno svojstvo duše/
Šopenhauer je bio ateista....
....Ako kažemo da je duša iskra božanskog u čoveku....Šopenhauer ako je bio ateista negira, božansko ili neki viši princip tako da oni koji nisu ateisti ne mogu se složiti sa njim...možda se može složiti neko sa Šopenhauerom u nekim promišljanjima al ne vezanim za pojam duše.....
|
|
|
Poslao: 10 Jan 2008 23:05
|
|
..to je pre svega opis putovanja duše u mističkom promišljanju u jednom razdoblju povučenosti.četrdeset postaja odgovara četrdesetini dana te povučenosti, a –putovanje u duhu- je način kojim čovek otkriva da je nešto više nego biće od krvi i mesa,da u sebi nosi svemir,ili,radije,da je svemir sam.putnik se ne odmara ni danju ni noću.da bi našao leka bolu koji razara srce izgnanikovo,traži redom pomoć od četvorice anđela tetrade:gabrijela,serafiela,mihajla,azraela,zatim od anđela koji predstavlja one koji nose nebeski presto(sferu nad sferama),zatim na nebu zvezda-stajačica,zatim od –zaštićenog stola(duše sveta)-,od trščanog pera(umnosti),od raja,pakla,neba,sunca,meseca,od četiri elementa,na planini gde je arka pristala;zatim od mora,minerala,biljki,divljih životinja,ptica,riba,satana,duhova,čoveka,konačno od čulnog i umskog opažanja.napokon stiže na postaju srca i postaju duše,gde mu je rečeno:’uzalud si prošao celim svemirom,pre nego što si konačno izbio na obalu mora koje meni pripada.ono što si tražio nalazi se u tebi.ti si sam prepreka koja te od njega deli.zaroni u to moje more,sunovrati se u njega’’.a zašto je trebalo da ide tako daleko?’’da bi naučio spoznati moju vrednost.’’jedan mudrac mu objašnjava:’’treba da shvatiš da je tvoje traganje božjeg prijatelja u potrazi za sobom samim’’.putnik tada shvata da su svi svetovi u njemu samom,konačno spoznaje tajnu svoje duše.do tada je putovao PREMA bogu,od tada će putovati –U- bogu.zaključak spreže ne samo završne epizode ostalih spevova već i zaključke svih mističkih metafizičara. ..
Dopuna: 10 Jan 2008 23:05
i da ne zaboravimo pudlice,po kojima je artur bio poznat
a niče mu je misaoni učenik,ali učenik koji je nadmašio učitelja
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Jan 2008 14:42
|
|
a ne ne natrix gresis za sopenahauera, nije mu bilo bas tako tesko...
'imam sve sto mi je potrebno i nista drugo i zahvaljujem sudbini, srecniji sam od vecine meni slicnih. moj zivot bio je neprestano studiranje koje je samo sebi nagrada i smatram se srecnim sto sam citavog zivota mogao da sledim tu svoju predispoziciju, tu vrstu instikta koji me vodi ka predmetu za koji sam stvoren i sto sam uvek bio gospodar svog vremena.....
da sam sakupio bogatstva ona me ne bi sacuvala od patnji starosti ....
meni moja filozofija nije nikada nista donela ali mi je puno ustedela...."
moj put put belih oblaka
|
|
|
Poslao: 11 Jan 2008 15:15
|
|
tagore,
to isto i ja i ti možemo da kažemo za same sebe.....
i meni je život neprestavo studiranje i traganje, i imam sve, više nego neko al manje od nekog drugog al ajde da kažem dovoljno, i ja imam neki svoj instikt i intuiciju koju sledim i ti isto.....to za bogatstvo, materijalno, uredu obično svi koji su na putu slobodnog tragalaštva ne mare za materijalno bogatstvo.....meni je moja filosofija donela puno učinila me boljom osobom, duhovnijom, al me nije poštedela patnje jer što više čovek zna i trudi se da shvati više i pati.....
svaki od nas ima neki svoj put i misiju koju mora da ispuni u svom životu, ništa nije slučajno i takodje taj put nije ni baš lak iako smo ga svesno izabrali....nemoguće je hoditi svojim putem i nekad ne naleteti na neku prepreku....(Što bi ja rekla: ne možeš proći auto-putem a da negde ne platiš putarinu)
Malo ću se više posvetiti Šopenhaueru zaintrigirao me kako bi bolje mogla da razumem njegovu filosofiju, jer sam samo nešto površno čitala o njemu nisam više od toga jer nije bio kao i Niče na mojoj talasnoj dužini....daleko od toga da ne poštujem njegov doprinos filozofskoj milsi iako se ne slažem sa nekim stavovima...
|
|
|
|
|
Poslao: 11 Jan 2008 20:01
|
|
Pokupila bi autostopera, nemam strah od nepoznatih ljudi......a ja mu dodjem kao autostoperski vodič kroz galaksiju...
Čitala sam nešto o mandali malopre.....baš me zanima da li je neko crtao svoju mandalu...Videla sam neke Jungove.....
|
|
|
Poslao: 11 Jan 2008 20:09
|
|
sve opcije su u igri zivota i dok ona traje ne treba suzavati vidokrug....
mandala je individualni koncentricni krug i svako je pravi intuitivno, uzmi papir zazmuri i ona ce se vec stvoriti....
|
|
|
|