Snaga u coveku

15

Snaga u coveku

U povesti koja se ovde saopštava imena junacima biće podeljena na kraju umesto na početku izlaganja.

Posto je trazila kolegu s kojim bi spremala “Matematiku I”, počeli smo da učimo zajedno,
a kako nije bila iz provincije kao ja, učili smo u velikoj kući njenih roditelja. Učili smo od sedam do devet, zatim bi nam bio donet doručak, a potom bismo nastavili do deset, a od deset do jedanaest obnavljali smo uglavnom pređeno gradivo.

Sve to vreme ja sam u ruci držao kamen, koji bi, za slučaj da zadremam, ispadao na pod
i budio me pre no što se ma šta primeti. Rezultati su bili takvi, da je veoma brzo zapazila
kako ja ne uspevam da je pratim i da moje znanje sve više i više zaostaje za njenim.

Tek što je položila ispit, stigla je da se upita šta se to dogodilo samnom, što se toga dana
nisam pojavio na polaganju.
U vreme kada je trebalo spremati “Matematiku II” srela me je iznenada jednog jutra
zapazivši nove zakrpe na mojim laktovima i novoizraslu kosu, koju nije videla ranije. Sve se ponovilo kao i prvi put. Svakog jutra dolazio sam u određeno vreme, a ona je silazila
kroz zelen i slojevit vazduh, kao kroz vodu punu hladnih i toplih struja, otvarala mi vrata,
sanjiva, sa onim svojim pogledom kojim se razbijaju ogledala.
I dalje sam odlazio u jedanaest časova i ona je opet ubrzo opazila da ne uspevam da održim pažnju, da moji pogledi ostare za sat i da zaostajem. Kada ni tog puta nisam izašao na ispit, na njeno veliko iznenađenje mojeg imena uopšte nije bilo na spisku za taj, ni za bilo koji drugi dan tog ispitnog roka.
Celo proleće smo proveli u učenju, a kada je prispeo junski rok, ona je shvatila već unapred da se ja ni ovog puta na ispitu neću pojaviti. Vrativši se kući zadovoljna postignutim usehom, zapazila je da sam u žurbi kod nje zaboravio svoje sveske i među njima je našla i moj indeks.
Sa zaprepašćenjem je ustanovila da uopšte ne spremam matematiku, da nisam čak ni upisan na Građevinski fakultet, nego na jedan drugi, gde redovno dajem ispite.
Setila se beskrajnih časova zajedničkog učenja, koji su za mene morali biti uzaludan napor bez svrhe, čisto gubljenje vremena, i postavila sebi pitanje: zbog čega? Razmišljala je, i došla do jedinog zaključka: sve je bilo ne zbog ispita, nego zbog nje.
Odmah je otišla u iznajmljenu sobu gde sam stanovao, i pošto su joj dali adresu jednog malog mesta blizu Soluna, pošla je ka egejskoj obali da me traži.
Pred vratima pomilovala je velikog belog bika i polako mu se popela na sapi. Kada sam ga i sam pojahao, poterao sam ga duž mora, tako da je s dve noge gazio vodu, a s dve zemlju. U prvi mah bila je začuđena kada sam počeo da je svlačim. Komad po komad njene odeće padao je u vodu, a zatim i ona je počela mene da raskopčava. Bik pod nama činio je sve što bismo inače morali sami činiti i ona više nije uspevala da razlikuje ko joj pričinjava zadovoljstvo, bik ili ja.

Iznenadila se kad me posle toga više nije videla. Ni tog, ni sledećih dana, ni sledećih nedelja, ni sledećih ispitnih rokova. Više nikada.
Začuđenja, zaključila je da njena procena mojih osećanja nisu bile tačne. Zbunjena što ne može da odgonetne u čemu je stvar, sedela je jedno pre podne u sobi u kojoj smo godinama zajedno učili i tada joj pogled slučajno pao na “Vedžvudov” pribor za čaj, koji je još od doručka stajao na stolu. Tada je shvatila.
Mesecima, iz dana u dan s ogromnim naporima i beskrajnim gubljenjem vremena i snage radio sam s njom samo da bih svako jutro dobio topao doručak, jedini obrok koji sam mogao sebi priuštiti tokom tih godina.
Shvativši to, upitala se još nešto. Je li moguće da sam je u stvari mrzeo?

***
Na kraju, ostaje još jedna obaveza: da se, kako je u početku obećano, junacima ove povesti podele imena. Ako se čitalac već nije setio, evo i te odgonetke.

Moje ime je Balkan. Njeno – Evropa.

Ljubavnici


Niko nas nece podeliti vise,
na dobre i gresne.
Tajni smo kao grane snezne,
a sve sto je staro u ljubavi,
place sve tise.
Jos malo samo, pa cemo
sumorni, sa osmehom tuznim,
u strastima ruznim, stati,
bolni, bledi, umorni.
U bilju, ili necem drugom,
mocnom, nad proplankom jedne sume mlade,
naci cemo opet svoje nade.

U mirisnom nebu nocnom.
Nade svih koji se bolno smese.
I, kad, opet, kao vecni cvet,
nad telima umornim, nebesa zaplave.
I zagrljaj opet bude svet,
kao zlato oko svete glave,
sa tamjana mirisom sumornim,
necemo znati koji greh to bese,
medju gresima sto ko oblaci plove,
sto nam ta tela i duse dade divne i nove.

(CRNJANSKI).

To i jeste njen problem....... Balkan je ustvari ona sama.....I sve dok ne shvati da joj on nije komsija, nego da su u istom dvoristu, nece razumeti razloge takvog druzenja....
I posla da ga trazi, a prvo zajahala njegovog bika ?
Btv. odlicna prica...

ЈЕДНОЈ НЕСТАШНОЈ ДЕВОЈЦИ

Зар пољубац мени старцу
Дајеш млада са усана?
Зар на моје старо раме
Пада рука усијана?

Је л` то љубав?... Је ли шала?
Те је твоја рука мала
На рамену седог старца
Задрхтала, затрептала?

Ил` си дошла, злурадице,
Да ме варкаш, да ме једиш?
Измучене старе груди
Да повредиш, да позледиш?

- Ја те љубим!... Тврдиш млада,
Пуна јада, пуна нада -
Али љубав седом старцу
Веруј, душо, тешко пада...

Увеле су груди моје,
Твоја љубав ватра жива -
Па се бојим, старац седи,
Од пламена и горива.

Ђура Јакшић

Dušan Bajski - Dođe mi ponekad

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istečem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dušu.

Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuće zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.

Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
od obale do obale.

Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoć).

Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do ušća,
Jer hoću da sretnem
zlatnu ribicu

I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih sećanja.

SEDAM IZVORA STRESA

Postoji sedam izvora stresa i negativnih emocija. Ovih sedam stresora uzrokuju vjerovatno 95%, pa možda čak i 99% nesrećá koje ste ikad doživjeli. Kada jednom budete naučili da ih prepoznate, i da izađete na kraj sa njima, osjećaćete se bolje, optimističnije i vedrije u svemu što budete radili. Osjetićete da ste ponovo počeli da kontrolišete svoj život.

1. BRIGA - Prvi i najveći uzrok stresa je BRIGA. Briga je dugotrajan oblik straha prouzrokovan neodlučnošću. Često ljudi nauče da brinu od jednog od svojih roditelja i, ponavljajući obrazac tog zabrinutog ponašanja, postaju hronično zabrinuti. Oni se stalno brinu zbog nečega, gotovo sve vrijeme. A briga bilo koje vrste polako utiče na opadanje imuniteta i čini vas podložnim svim vrstama bolesti, od prehlade i gripa pa do infekcija i smrtonosnih oboljenja. Vaša sposobnost da prestanete da brinete predstavlja polaznu tačku u pogledu toga da zauzmete jedan zdrav, uravnotežen stav da bi vam sve ono što radite pružalo daleko više zadovoljstva.

2. SMISAO I SVRHA – Drugi uzrok stresa leži u nepostojanju smisla i svrhe u životu. Jednom riječju neimanje jasnih ciljeva kojima čovjek treba da teži. U poslu je glavni izvor stresa slaba organizacija vremena, koja je uvijek prouzrokovana nejasnim ciljevima i prioritetima. Ne možete izvanredno i efikasno planirati svoje vrijeme ako niste sigurni šta je to što želite da ostvarite. Vaš um je osmišljen na takav način da se osjećate zadovoljni sobom samo onda kada radite na tome da ostvarite nešto što vam je važno u životu.

3. NEDOVRŠEN RAD – Svako od nas osjeća “neodoljivu potrebu za tim da završi započeto” ili “težnju ka tome da završi posao”. Osjećamo se srećnim i zadovoljnim kada završimo posao, ili kada postignemo cilj. A nesrećni smo i pod stresom se nalazimo onda kada nešto ostavimo nedovršeno ili neurađeno. Započinjanje rada na nečemu što potom ostane nedovršeno, ili samo djelimično obavljeno, može da prouzrokuje kod vas veliki stres. Čak i to da posmatrate nekoga ko nešto započne, po to ne dovrši, predstvalja stres.
Odugovlačenje je najrasprostanjeniji primjer nedovršenog rada. Kad god odugovlačite, posebno važne zadatke, vi doživljavate stres. I što je važniji zadatak ili odgovornost, to dožviljavate veći stres i više gubite svoj duševni mir. Ovaj stres se na kraju manifestuje na psihičkom planu u vidu nesanice, negativnih emocije i lakog uzrujavanja.

4. STRAH OD NEUSPJEHA – Ovaj strah se obično manifestuje kroz neodlučnost, zabrinutost i brigu. Strah od neuspjeha je uslovna reakcija naučena u djetinjstvu. Svako se u izvjesnoj mjeri pribojava nekih stvari. Strah vas čini opreznim, što je dobro kada ste umjereni u tome. Ali onda kada strah od neuspjeha isuviše uzme maha, on može postati glavna prepreka na putu ka vašem uspjehu i sreći. Kada se suočite sa strahovima i krenete ka njima, oni počnu da iščezavaju i da se smanjuju. Ali kada uzmičete od osobe ili situacije koje se bojite, strah biva sve veći i veći sve dotle dok ne počne u potpunosti da dominira vašim životom.

5. STRAH OD ODBACIVANJA – Ovaj strah se javlja kada vam je previše stalo do toga da dobijete potvrdu od drugih ljudi. Strah od odbacivanja se obično nauči veoma rano u djetinjstvu kao posljedica obrasca ponašanja u okviru kojeg roditelji djetetu “uslovljavaju ljubav.”

6. PORICANJE – Poricanje leži u samom jezgru stresa, nesreće i psihosomatskih bolesti. Poricanje je postupak osobe koja odbija da se suoči sa neprijatnom stvarnošću. Do toga dolazi onda kada ne želite da priznate da postoji neko područje života u kojem trpite neuspjehe. Tada pribjegavate tome da sve to odbijate da vidite i pretvarate se kao da je sve u redu. Međutim, ono što se u psihi nagomilava – ispoljava tijelo. Kada dovoljno dugo odbijate da vidite činjenice, to počinje da se manifestuje na fizičkom planu. Poricanje dijela stvarnosti pokreće nesanicu, glavobolje, probleme sa varenjem, depresiju, izlive bijesa i često grozničave aktivnosti.

7. BIJES – Bijes je možda najdestruktivnija od svih emocija. Izlivi bijesa mogu da uzrokuju srčani napad, moždane udare, rasprsnu krvne sudove, izazovu čir, migrene, astmu i kožna oboljenja svih vrsta. Nekontrolisani bijes uništava brakove i veze, uništava ličnosti djece u razvoju, doprinosi gubitku posla i karijere i predstavlja izvor više nesreća nego bilo koja druga emocija.

DŽIDU KRIŠNAMURTI

(I dio)


Učenje je kretanje od trenutka do trenutka.

Sloboda od želje za odgovorom je prijeko potrebna za razumijevanje problema.

Okončanje patnje je početak mudrosti. Znanje uvijek leži u sjenci gluposti. Meditacija je oslobođenje od misli i kretanje ka ekstazi istine. Meditacija je eksplozija inteligencije.

Važno je učenje. Ko je učitelj nije važno.

Sloboda i ljubav idu zajedno. Ljubav nije reakcija. Ako te volim zato što ti voliš mene, to je onda trgovina, stvar koja se kupuje na pijaci; to nije ljubav.

Sve ideologije su idiotske, bilo da su vjerske ili političke, jer to je konceptualno razmišljanje, konceptualna riječ, koja je nažalost tako duboko podijelila ljude.

Svi mi želimo postati poznati ljudi, ali onoga trenutka kada želimo postati nešto – mi više nismo slobodni.

Biti dobro prilagođen duboko bolesnom društvu nije mjera zdravlja.

Smatram da ne postoji put do istine, njoj ne možete prići nijednim putem, nijednom religijom, nijednom sektom. To je moja tačka gledišta, kojoj sam potpuno i bezuslovno dosljedan. Istina, budući neograničena, neuslovljena, nepristupačna nijednim postojećim putem, ne može biti organizovana; niti ijedna organizacija treba biti osnovana da vodi ili prisiljava ljude uz bilo koji poseban put. Ako to shvatite, tada ćete uvidjeti kako je nemoguće organizovati vjeru. Vjera je čisto lična stvar, i ne trebate i ne smijete je organizovati. Ako to učinite, postaje mrtva, kristalizovana. Postaje religija, sekta, vjerovanje koje se izlaže drugima. To je ono što svi širom svijeta pokušavaju da učine. Istinu ne možete spustiti dolje, već pojedinci moraju učiniti napor da je dostignu. Ne možete spustiti planinski vrh u dolinu.

Opis nije opisano; ja mogu opisati planinu, ali opis nije planina, i ako se uhvatiš u opis, kao što većina ljudi radi, onda nikada nećeš vidjeti planinu.

Kada neko izgubi duboko intiman odnos sa prirodom, tada hramovi, džamije i crkve postaju važni.


(II DIO)

Ako želite tražiti Istinu, morate ići van, daleko izvan ograničenja ljudskog uma i srca i tamo je pronaći – ta istina je u vama samima. Nije li jednostavnije da si za cilj postavite život sam, umjesto da imate posrednike, gurue, koji Istinu neizbježno moraju prizemljiti i tako je iznevjeriti.

U tebi se nalazi cijeli svijet i ako znaš kako gledati i učiti, vrata su ti tamo, ključ ti je u ruci. Niko na svijetu ne može ti dati ključ niti otvoriti vrata…niko osim tebe.

Na pitanje postoji li ili ne postoji Bog ili istina ili stvarnost, ili kako god to volite nazivati, nikada ne mogu odgovoriti knjige, sveštenici, filozofi ili spasitelji. Niko i ništa ne može odgovoriti na to pitanje osim tebe samog i eto zašto moraš upoznati sebe. Nesavršenost leži samo u potpunom nepoznavanju sebe. Razumjeti sebe je početak mudrosti.

Morate razumjeti cjelinu života, ne samo jedan mali dio. Zbog toga morate čitati, zato morate gledati nebo, zato morate pjevati i plesati, i pisati pjesme i patiti i razumijevati, jer sve je to život.

Desio se spoljašnji napredak od volovske zaprege do mlaznog aviona, ali psihološki, pojedinac se nije nimalo promjenio, a društvene strukture širom svijeta stvaraju pojedinci. Spoljašnja društvena struktura je rezultat unutrašnje psihološke strukture naših međuljudskih odnosa, jer je pojedinac rezultat sveopšteg iskustva, znanja i ponašanja čovjeka. Svako od nas je skladište prošlosti. Pojedinac je čovjek koji je čitavo čovječanstvo.

Ako zaista možemo da razumijemo problem, odgovor će se pojaviti, jer on nije odvojen od problema.

Tokom vjerske istorije bili smo uvjeravani od vjerskih vođa da ako izvodimo određene obrede, ponavljamo izvjesne molitve ili mantre, potčinimo se izvjesnim obrascima, suzbijemo naše želje, kontrolišemo naše misli, potisnemo naše strasti, ograničimo naše apetite i uzdržimo se od popuštanja polu, mi ćemo, nakon dovoljno mučenja uma i tijela, pronaći nešto iza ovog malog života. I to je ono što su milioni takozvanih religioznih ljudi činili vijekovima, bilo u osamljenosti, otišavši u pustinju, planinu ili pećinu ili lutajući od sela do sela sa prosjačkom zdjelom, ili u grupu, pridruživši se manastiru, sileći svoje umove da se potčine utvrđenom obrascu. Ali mučen um, slomljen um, um koji hoće da pobjegne od čitave zbrke, koji je porekao spoljašnji svijet i otupio od discipline i potčinjavanja – takav um, koliko god dugo tragao, naći će samo ono što je u skladu sa njegovom iskrivljenošću.

Kao ljudska bića koja žive u ovom stravično ružnom svijetu, zapitajmo se, može li se ovo društvo, zasnovano na takmičenju, okrutnosti i strahu, okončati? Ja mislim, to se jedino može desiti ako svako od nas prepozna ključnu činjenicu da mi, kao pojedinci, kao ljudska bića, u kom god dijelu svijeta živjeli i kojoj god kulturi pripadali, smo potpuno odgovorni za cjelokupno stanje svijeta. Svako od nas je odgovoran za svaki rat zbog agresivnosti naših sopstvenih života, zbog našeg nacionalizma, naše sebičnosti, naših bogova, naših predrasuda, naših ideala, svega onoga što nas dijeli.

Nasilje nije samo ubiti nekoga. Nasilje je kada koristimo oštre riječi, kada činimo gestove da otjeramo drugu osobu, kada se pokoravamo iz straha. Tako da nasilje nije samo organizovano klanje u ime Boga, u ime društva ili države. Nasilje je mnogo suptilnije, mnogo dublje, a mi smo uronjeni u bezdane dubine tog nasilja.

Kada sebe nazivate Indijcem ili Muslimanom ili Hrišćaninom ili Evropljaninom, ili bilo čim drugim, vi vršite nasilje. Shvatate li zašto je to nasilno? Zato što odjeljujete sebe od ostatka čovječanstva.

NAŠA ISTINA

Sad dišemo snagom mojih pluća,
a trajemo jačinom Tvoga krvotoka.
U procepu leve i desne komore
dva mi umora spavaju,
rastegnuta i raspoređena
između nemila i nedraga.
U sumraku svebitnosti
posežem za sivilom oblaka
da se uklopim u svakodnevnicu.

U raspuknutom nebeskom glasu
samo se brecaji prepoznaju
što nas na molitvu prozivaju,
raskriljene iznad gubitništva,
i u misaonim izvedenicama
na sveopšte sjedinjavanje pozivaju.
Istrulela i nataložena čekanja
u ravnoteži izgubljenog juče
i onog obećavajućeg sutra,
današnjicom učmalom vibriraju
i više se ni herbarijumom upornosti
ne prepoznaju i ne dekliniraju.

U želji da me iskonski ljubiš,
a ne samo u finom maniru obljubiš,
ni usne se više usaglasiti ne mogu.
Požudom i ljubavlju se dodiruju
spajajući se u poljubac trenutka.

Mi trajemo na prkosima neshvaćenih,
ukoričeni u svetu knjigu novopostanka.
U letopisima se prepoznajemo,
kao znanci iz višestoletnjeg kalendara,
koji se kroz ogledalo dušama dodiruju.

Katarzu ćemo dočekati
na poljima tamarisa,
obeleženi strpljenjem.
Po kamenolomima duša
zelenilo ćemo sejati,
zaveštano, za nova pokolenja,
a ne za svoja promaknuća.
Naučićemo ih da se ne ide na gubilište
tek tako, za sva, pa i ona najmanja posrnuća.

I pre i sada i za ubuduće,
usaglašavaćemo se oko imena
ovog nama nametnutog stolovanja
jedno u drugome, za vek i vekova
gde smo znamen, kao kamen, zapečatili...

Danja Đokić

NEMOJ


Ne čekaj vrijeme. Načini ga.
Ne čekaj ljubav. Osjeti je.
Ne čekaj novac. Zaradi ga.
Ne čekaj put. Nađi ga.
Ne čekaj priliku. Stvori je.
Ne traži malo. Izvuci maksimum.
Ne poredi se. Budi svoj.
Ne kukaj o nesreći. Transformiši se.
Ne izbjegavaj neuspjehe. Iskoristi ih.
Ne razmišljaj o greškama. Uči iz njih.
Ne povlači se. Zaobiđi to.
Ne zatvaraj oči. Otvori um.
Ne trči za životom. Živi ga.

Bigvaj Volki

ŽELJA (U KIŠNO JUTRO)

Voleo bih da me čeka tvoj zagrljaj
u
neko kišno jutro, u neku jesen.
I da ti sebe ostavim toliko, da pred
kraj
komadić sebe, jedva ponesem.

Ne očekuj ništa veliko da
ti kažem
gledaću te glupavo... znam to samo:
Ako budem govorio,
možda i slažem,
da te manje volim, nego što to znamo!

Ono za
čim tragaš, sinoć ti nisam dao
nisam ti bio ni pirat ni princ baš
neki,
još kod prvog pogleda sam nem ostao
sluteći da smo već
pomalo daleki.

Nemir od ovih stotinu mrava pod košuljom
založiću
za još jedan mamurluk rošavi,
kad ne umem da ti kažem kako te volim
nek
koraci moji, budu prethodnica košavi!

Rastko Petrović

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1064 korisnika na forumu :: 37 registrovanih, 2 sakrivenih i 1025 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Arahne, Asparagus, Bubili, Cassius Clay, cenejac111, dankisha, draganl, Duh sa sekirom, Georgius, gorval, goxin, HrcAk47, hyla, ivan1973, Ivica1102, kokan0905, krangovotelo, Leonov, ljuba, Lucije Kvint, Mcdado, milan.vukovic, milimoj, Milos82, miodrag, mkukoleca, opt1, sevenino, skvara, Srki94, Stoilkovic, Sumadija34, Toper, Trpe Grozni, Vlada78, vladaa012