Snaga u coveku

14

Snaga u coveku

TRI SINA (F.M. DOSTOJEVSKI)

Dade otac sinu imanje, žita, stoke i reče: "Žvi kao i ja, i biće ti uvek dobro." Sin uze sve što mu dade otac i poče živeti za svoj ćef. "Ta otac je rekao da žvim kao i on. On živi i uživa, i ja ću tako živeti."

Živeo je tako godinu, dve, deset, dvadeset godina i proćerda svu očevinu i ništa mu ne ostade. I on poče moliti oca da mu da još; ali otac ne htede ni da čuje. Tad on stade udobrovoljavati oca i darivati mu najbolje što je imao i moliti ga. Ali mu otac ništa ne odgovori. Tada sin zamoli za oproštaj, misleći da je nečm uvredio oca, i opet ga zamoli da mu da još; ali mu otac ništa ne reče.

I tada sin stade proklinjati oca. Reče:

"Ako mi sada ne daješ, zašto si mi davao ranije i odelio me i obećao da ću uvek lepo živeti? Ne vrede sve moje ranije radosti, dok sam trošio imanje, ni jednog časa sadašnje muke. Jasno mi je da propadam i da mi nema spasa. A ko je kriv? Ti. Znao si da mi neće biti dovoljno imanja, a više mi nisi dao. Rekao si mi samo: 'Živi kao i ja, i biće ti dobro'. I ja sam živeo za svoj ćef. Ti si sebi više ostavio. I sad imaš, a meni nije ništa ostalo. Ti nisi otac već varalica i zlotvor. Nek je proklet moj život, nek si proklet i ti, zlotvoru, mučitelju, neću ni da čujem za tebe i mrzim te."

Dade otac imanje i drugome sinu i reče mu samo:

"Živi kao i ja, i biće ti uvek dobro." Drugi sin se ne obradova imanju toliko kao prvi. Smatrao je da mu ono pripada. Ali je znao šta se dogodilo sa najstarijim bratom i zato poče razmišljati kako da ne straći sve imanje kao najstariji brat.

Dokuči da najstariji brat nije kako valja shvatio reči: "Živi kao i ja", i da ne treba živeti samo za svoj ćef. I poče razmišljati šta znači: "Živi kao i ja". I zaključi da treba kao i otac da stekne isto ovakvo imanje kakvo mu je dato. I poče iznova sticati isto takvo imanje kao ono koje mu je otac dao.

I stade smišljati kako da ponovo stvori sve ono što mu je otac dao. I stade propitivati oca šta i kako da radi; ali mu otac nije davao odgovora. Sin pomisli da se otac boji da mu kaže i stade rasklapati sve stvari koje mu je otac dao da bi shvatio kako su napravljene i pokvari i upropasti sve što je dobio od oca, a sve što je stvorio novo, nije bilo ni od kakve vajde; ali on nije hteo da prizna da je sve iskvario. Živeo je i mučio se, a svima je govorio da mu otac nije ništa dao, već da je sve sam stvorio. "A svi smo mi samostalni i sve možemo uraditi bolje i uspećemo uskoro da sve bude divno." Tako je govorio drugi sin dok mu je ponešto ostalo od oca, ali kad je upropastio i poslednje i nije imao od čega da živi, diže ruku na sebe i ubi se.

Dade otac isto takvo imanje i najmlađem sinu i isto tako mu reče: "Živi kao i ja, i biće ti uvek dobro." I najmađi sin se obradova imanju i ode od oca; ali je znao šta se dogodilo sa starijom braćom i stade razmišljati šta znači: "Živi kao i ja, i biće ti uvek dobro". Najstariji brat je mislio da živeti kao otac znači živeti za svoj ćef, i sve je straćio i propao. Srednji brat je mislio da živeti kao i otac znači stvoriti sam sve što je stvorio otac, i našao se u bezizlaznom položaju. Šta znači živeti kao otac?

I stade se prisećati svega što je znao o ocu. I ma koliko se prisećao, ništa više nije saznao o ocu doli da ranije nije bilo ničega, nije bilo ni njega; da ga je otac rodio, odgajio, othranio, naučio ga i dao mu svako dobro i rekao: "Živi kao i ja, i biće ti uvek dobro". To je otac isto učinio i sa braćom. I ma koliko da je mislio, ništa više nije mogao saznati o ocu. Sve što je znao o ocu bilo je da je otac činio dobro i njemu i njegovoj braći.

I tad dokuči šta znače reči: "Živi kao i ja". Shvati da živeti kao i otac znači činiti ono što je on činio, činiti dobro ljudima.

I samo što to pomisli, otac se stvori kraj njega i reče: "Evo nas opet zajedno i biće ti uvek dobro. Idi svojoj braći, svoj mojoj deci i reci im šta znači živeti kao i ja, i da je istina da će onima koji budu živeli kao i ja uvek biti dobro."

I najmlađi sin ode i sve ispriča svojoj braći, i od tada su se sva deca, kad su dobijala imanje od oca, radovala ne zato što imaju mnogo imanja već zato što mogu živeti kao i otac i što će im uvek biti dobro.


Naravoučenije


Otac - to je Bog; sinovi - to su ljudi; imanje - to je život. Ljudi misle da mogu živeti sami, bez Boga. Neki ljudi misle da im je život dat zato da se provode u tom životu. Oni se provode i proćerdaju život, a kad dođe vreme da umru, ne shvataju zašto im je bio dat ovaj život kad se provod završava patnjama i smrću i ti ljudi umiru proklinjući Boga i govore da je rđav i odriču se Boga. To je najstariji sin.

Drugi ljudi misle da im je život dat zato da shvate kako je stvoren i da stvore bolji nego što je bio ovaj koji im je dao Bog. I upinju se da stvore drugi bolji život, upropašćuju ga i tako sami sebe lišavaju života.

Treći vele: "Sve što znamo o Bogu, to je da tvori ljudima dobro, da im naređuje da čine isto što i on, i zato ćemo činiti isto što i on - dobro ljudima." I čim oni počnu to da čine, dolazi im Bog i veli: "To sam jedino i hteo. Činite zajedno sa mnom ono što ja činim. I kako ja živim, tako ćete i vi živeti".

Kome da pričam ljubavi moja

Kome da pričam ljubavi moja
kako te volim
kako me ljubiš
i kako mi nedostaješ
kome da otkrijem tugu
kad ja nemam nikog na svijetu
a sve mi tvoje u očima živi
tvoja soba
usne premazane medom
naše jedino zajedničko buđenje
naši susreti
kome da ja pričam o tebi
da razbijem suzu na tisuću komada
da me netko shvati
kome da tvoje ruke opišem
kad nisam s tobom
a s tobom dišem.

ГРЕХ

Грешио сам много, а сад ми је жао
Што нисам још више и што нисам луђе
Јер само ће греси када будем пао
Бити моје дело - а све друго туђе.

Грешио сам много, учио да страдам
Летео сам изнад ваше мере строге
Живео сам грешно, још ћу, ја се надам
Својим дивним грехом да усрећим многе.

Грешио сам, признајем, нисам био цвеће
Грешио и за све вас који нисте смели
И сад део греха мог нико од вас неће
А не бих га дао - ни кад бисте хтели.

Душко Трифуновић

TVOJA I MOJA MISAO

Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tle tradicije čije grane rastu u snazi neprekidnosti.
Moja misao je oblak koji se kreće u prostoru. Ona se preobraća u kapljice koje, kada padnu, obrazuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se diže kao para prema nebu.
Tvoja misao je tvrđava koju ni munja ni oluja ne može da potrese.
Moja misao je nježan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju.
Tvoja misao je stara dogma koja ne može tebe da izmijeni niti je ti možeš izmijeniti.
Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i večerom.
Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao ti dopušta da vjeruješ u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju prostim ljudima.
Moja misao rađa u meni želju da kopam zemlju sa svojom motikom, da žanjem sa mojim srpom, da svoj dom gradim od kamena i maltera, da svoju odjeću tkam od vunenih i lanenih niti.
Tvoja misao te nagoni da se vezuješ za bogatstvo i ugled.
Moja nalaže da se pouzdam samo u sebe.
Tvoja misao podržava slavu i pokazivanje. Moja me savjetuje i moli da odbacim uvaženost i da je smatram zrncem pjeska bačenim na obalu Vječnosti.
Tvoja misao u tvoje srce usađuje drskost i nadmoćnost.
Moja u meni usađuje ljubav za mir i za nezavisnost.
Tvoja misao stvara snove o palatama sa namještajem od sandalovine prošarane sa draguljima i posteljama načinjenim od upredenog svilenog konca.
Moja misao govori nježno na moje uši: „Budi čist u tijelu i duhu čak i ako nemaš gdje da spustiš svoju glavu.“
Tvoja misao te podstiče da težiš za titulama i položajima.
Moja me bodri na skromnu službu.
Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao je društvena nauka, vjerski i politički rječnik.
Moja je prosto načelo.
Tvoja misao govori o ženi, lijepoj, ružnoj, čednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj.
Moja u svakoj ženi vidi majku, sestru i kćer svakog čovjeka.
Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubice.
Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubice srodne ubijenima.
Tvoja misao opisuje zakone, sudove i kazne.
Moja objašnjava, da kad čovjek pravi zakon, on ga ili krši ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj ko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, ko uzdiže svoj prezir prema grešnima, uzdiže svoj prezir prema cijelom čovječanstvu. Tvoja misao je upućena na vještaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, sveštenika.
Moja govori o onima koji vole, koji su nježni, iskreni, časni, pravični, ljubazni i o mučenicima.
Tvoja misao podržava judaizam, bramanizam, hrišćanstvo, islam.
U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija čiji su različiti putevi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bića.
U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromašnog ili prosjaka.
Moja misao drži da nema bogatih već samo čovjekov život; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog života.
Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Prema tvojoj misli, veličina naroda leži u njihovoj politici, njihovim partijama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama.
Ali moja proglašava da značaj naroda leži u radu – rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u štavaonici, rad u majdanu, rad na sječi drveta, rad u uredu i u štampi.
Tvoja misao drži da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona.
A moja tvrdi da su pravi heroji Konfučije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Džalaludin Rumi, Kopernik i Paster. Tvoja misao vidi moć u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim gasovima.
Ali moja tvrdi da moć leži u razumu, odvažnosti i istini. Ma koliko jedan tiranin da istraje, on će na kraju izgubiti.
Tvoja pravi razliku između praktičara i idealista, između dijela i cjeline, između mističara i materijaliste.
Moja shvata da je Život jedan i da se njegove težine, mjere i tabele ne podudaraju sa tvojim težinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljaš da je idealista može biti praktičan čovjek.
Ti imaš svoju misao i ja imam moju.

Tvoja misao se zanima za ruševine i muzeje, mumije i okamenjene predmete.
Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja.
Tvoja misao je ustoličena na lobanjama: Pošto se ti njome ponosiš, ti je, takođe, veličaš.
Moja misao luta po tami i dalekim dolinama.
Moja misao više voli bol smrti nego tvoju muziku i igranje.
Tvoja misao je misao ogovaranja i lažnog zadovoljstva.
Moja je misao o onome koji je izgubio svoju zemlju, koji je tuđinac u svom narodu i usamljen među rođacima i prijateljima.
Ti imaš tvoju misao i ja imam moju.

Halil Džubran

DAVANJE LJUBAVI

Mi vjerujemo da smo povrijeđeni ako nam nije uzvraćena ljubav. Ali to nije ono što nas boli. Bol počinje kada ne dajemo ljubav.
Mi smo rođeni da volimo. Može čak da se kaže da smo mašine za ljubav. Mi istinski postojimo tek kada dajemo ljubav.
Svijet nas tjera da vjerujemo da mi zavisimo od tuđe ljubavi. No to je pogrešno uvjerenje i uzrok većine naših problema.
Istina je da mi zavisimo od toga da li dajemo ljubav. Ne radi se o tome šta dobijamo zauzvrat, nego o tome šta dajemo unaprijed.

Alan Koen



Čista i iskrena ljubav nije trenutni osjećaj; to je načelo.

Prava ljubav je biljka koju trebamo njegovati.

U vladanju onoga ko ljubi ogleda se Božja milost.

Ljubav je proljetna biljka koja sve prožima nadom,
pa čak i ruševine uz koje prijanja.
Gistav Flober

Želiš li se izliječiti od ljubavi, prije svega izbjegavaj besposlicu.

Ona te nagoni na ljubav; ona čuva ono što je učinila; ona je uzrok i hrana tom zabavnom zlu…

Ti koji tražiš kraj ljubavi (ljubav se pred poslom povlači), posla se lati, i bićeš siguran.
Ovidije

Kad jednoj ljubavi dođe kraj, slabići kukaju, energični smjesta pronađu novu ljubav, a pametni su je već odavno imali u rezervi.
Oskar Vajld

Hvala, Milena.
Uzivam citajuci ove price, samo nastavi.....

Ispričat ću ti priču o Ljubavi…

Ispričat ću ti priču o Ljubavi..
što pomiče brda koja se ne daju pomaknuti,
što ruši zidove koji se više nikada neće sazidati…

Ispričat ću ti priču o Ljubavi…
što daruje dodire od kojih duše blistaju,
što poklanja osmjehe od kojih se srca u istini listaju…

Ispričat ću ti priču o Ljubavi…
što svjetove nepoznate otkriva,
što sve tuge u radosti pretvara…

Ispričat ću ti priču o Ljubavi…
samo daj mi vremena
do kraja svih vjekova
da pronađem riječi
što preljevaju se
dovoljno blještavim bojama
da se ljubav njima ispiše.

Karl Krolow - Otisla si

A ja volim zidove sobe
i oslikavam ih tvojim dečačkim licem.

Otišla si.Ti ćeš uvek otići,
kada dan na grudi stišće sive golubove
i kada sumrak svoju maramu baca na vas.

Noć dolazi s obojenom kosom i mirisom badema.
Mesec stoji nad strništu koje miriši po metvici,
i rana rosa pada na reke, u kojima rastu jegulje.

Otišla si. Crno je postalo plavetnilo
u frulama encijana.

Ostala je soba i zelena boja jakne od baršuna
nad vunenom suknjom,
odsutni pogledi, koji bejahu kao znatiželjne mušice.

Zidovi;obloženi nemirom i broncom
jednog potiljka!

Otišla si. A ja volim zidove sobe,
i oslikavam ih tvojim dečačkim licem.

Razlike...

...

Razlika je
možda jedino u tome,
što ja volim taj tvoj krivi nos,
a njemu, on samo
ne smeta...

I što te ja volim više
kad tek ustaneš,
a on,
kad ugasi
svetlo

I razlika je
što znam šta voliš,
a on "simpatično"
nema pojma
o tvojim sitnim srećama.

I to je
simpatično
samo tebi

I jedina
ista stvar
je što oboje
spavamo s tobom

On s tobom
u krevetu
ja s tobom
u snovima i srcu.


Ratko Petrović

NEKO SI SRCU DRAG

Tako se desi.

Sretneš nekoga. Slučajno ili namjerno.

I zavoliš. Opet, neko gore nađe razloge za to.

Misliš, ne znam o tebi ništa.

Ni ti o meni.

Mi smo potpuni stranci.

Ljudi jesu jedni drugima stranci u ovom svijetu.

Ljudi o ljudima ne znaju ništa, a mogli bi da znaju sve.

Ne moramo da se srećemo i razgovaramo godinama.

Ne moramo ni da budemo sasvim bliski prijatelji da bi znali nešto o ovom drugom.

Ne možemo naći dovoljno dobre maske da bi skrili sami sebe.

Samim tim ako pokušamo staviti masku, dosta govorimo o sebi.

Ne umijemo mi ljudi da budemo toliko misteriozni i nepoznati, koliko nas pogled ili osmijeh može odati.

Zato, ne budi siguran da ne znam ništa o tebi.

Ne znam ko su ti roditelji,

imaš li braće i sestara,

sa koliko si godina prohodao,

ko ti je najbolji prijatelj iz djetinjstva,

koju hranu ili muziku najviše voliš,

ali ipak znam neke stvari.

Neko si srcu drag.

Ne znam ni da li si tvrdoglav,

uporan ili lako odustaješ,

da li si takmičarskog duha

i da li se lako iznerviraš.

Ne znam koje stvari te mogu povrijediti

i ne znam koliko ti teško te stvari prihvataš.

Ali znam da niko od nas nije savršen.

Nisam suviše dobra osoba da samo gledam dobre strane u čovjeku, a nisam ni suviše loša da gledam samo loše strane.

Samo sam neko ko zna i jedno i drugo da prihvati bezuslovno i neko ko želi iznad svega da bude tvoj prijatelj.

Priznajem, većina dijeli ljude na dobre i loše, ako se ljudi mogu tako dijeliti.

Ali je činjenica da svi trebaju prijatelje.

Pogotovo loši ljudi.

Oni trebaju nekoga ko će ih usmjeriti na pravi put,

a dobri trebaju ljude koji im nikad neće dati da skrenu sa pravog puta.

Kako god, biti nečiji prijatelj i biti nekome prijatelj mislim da je nešto najuzvišenije što se desi u životu.

Prihvatiti i voljeti ljude onakve kakvi jesu.

Jer i ljubav koja nije potkrijepljena prijateljstvom nije ljubav, a prijateljstvo bez ljubavi ne postoji.

A ja sam, kao nikad u životu, spremna da volim. Tebe. Takvog kakav jesi.

Danica Radović

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1106 korisnika na forumu :: 36 registrovanih, 8 sakrivenih i 1062 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 8u47, A.R.Chafee.Jr., Apok, bladesu, BORUTUS, Bubimir, bufanje, draganl, Duh sa sekirom, FOX, Frunze, goxin, GveX, havoc995, Istman, kinez88, Kubovac, kybonacci, Lucije Kvint, mackenzie, mean_machine, menges, mkukoleca, naki011, Papadubi, pedja.st, sevenino, Sir Budimir, Sirius, sombrero, Stanlio, styg, uruk, VP6919, YU-UKI, |_MeD_|