Moja ratna priča

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Najezim se cim cujem rijec RAT.Ne mogu da vjerujem da ima onih koji bi voljeli da se takvo nesto ponovi.Bila sam mala kad je rat poceo i trajao,ali bila sam puna straha i dosta je uticalo na mene.Mislim da je uticalo na svakoga.Tada sam izgubila jednu dragu osobu...

@Dubara

Snazna prica i uz tvoje rijeci se uzivim i pokusavam da zamislim svaku situaciju.Mozda bi prica bila malo jaca da imas zapisan dnevnik,ali i ovako je sve super uobliceno i ima smisla...

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mislim da sam vrlo, vrlo srećna osoba zato što u tim ludim godinama nisam izgubila nikog svog.

Na početku tog ludila, 1991.godine, bila sam u Grčkoj na moru. More, sunce, opuštena atmosfera i udaljenost od problema kod kuće - nirvana. Pokušala sam jednom prijatelju Grku da objasnim šta se to dešava u našoj državi. Nikako mu nije bilo jasno kako može brat na brata da puca, prijatelj na prijatelja. To nisam uspela da mu objasnim, jer ni meni samoj nije bilo jasno. Imam brata od ujaka koji živi u Mariboru, imam brata od tetke koji živi u Beogradu. Te 1991.godine, ovaj iz Beograda je išao u Sloveniju da doveze teško naoružanje. Sticajem srećnih okolnosti njih dvojica se nisu sreli "na nišanu". A mogli su .....

• 2Ovo se svidja korisnicima: čoše, mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dok ne napisem slijedece poglavlje evo malo dokumenata sto je ostalo, jedna dozvola za boravak van jedinice i dvije fotografije.
Dozvole su pisane na mjesec dana a na poleđini je pojasnjeno.
Uskoro slijedi nastavak.







Edit by ljutica izbaceni licni podaci.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Da li si razmisljao da ovo ponudis nekim ozbiljnim novinama ili je tek sad pocelo da izlazi iz tebe a kasnije ces odluciti sta ces s tim?

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ovako mislim.
Kada jednom ovdje objavim, ovo je vlasnistvo MC i nemam namjeru da trgujem.
Ovo poklanjam obicnim ljudima, citaocima koji ako zele mogu procitati pricu i - nista vise.
Niti zelim da postanem slavan, niti vjerujem u velicinu sopstvene price. Pokusavam da je ispricam polako, istinito, bez ikakve zle namjere prema bilo kome.
Svjestan sam da se neće svima dopasti i da može biti predmet različitih interpretacija a i to je po svačijoj volji.
Čini mi se da ovdje na MC ima mnogo razumnih, fer i korektnih ljudi, što svjedoče i PP poruke koje dobijem.
Neizbježno je da se jave i oni koji bi da nastave ratovanje, ali srećom, uredništvo i za takve ima lijeka.
Dakle, nastaviću da pišem iako ponekad gubim volju.
Sorelaq mi zaista pomaže i zbog toga sam joj zahvalan.
Nadam se da razumiješ Silija.....

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Razumem. Samo ti pisi kad ti dodje.

• 2Ovo se svidja korisnicima: čoše, mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Senči i Zuko

U iskopanu zemunicu, svako je unosio svoje iskustvo i svoju predstavu o neprijatelju, neovisno od one koja je zvanično prezentovana. Senči koji je za sve nas bio sinonim kukavice, kretao se oprezno, pazeći da ne zakači ni jedan kamenčić. Uzrečica mu je bila: „šuti, nešto se čuje.“ Kad god bi izgovarao: „šuti, nešto se čuje,“ zaustavljao je disanje, podizao slobodnu ruku i držao je tako u ukočenom položaju. Puška mu je uvijek bila otkočena i sa metkom u cijevi (pravilo je nalagalo da zrno mora biti u cijevi, ali sa zakočenim mehanizmom), a prst uvijek u blizini obarača. Posebno se plašio tenkova, mada je izbjegavao da izgovori i samu riječ „tenk.“ Kada je jedan od težih artiljerskih napada bio završen, proveo sam dva sata u rovu sa Senčijem, koji se pokazao kao pouzdan saborac. U tih dva sata, nakon napada, kretao se u polupognutom položaju, gotovo zgrčen, a iz rova je izlazio svakih nekoliko minuta.
- Nešto teško je prešlo rijeku – kazao je Senči. To „nešto teško“ trebalo je da shvatim kao tenk, mada ni jednog tenka nije bilo na vidiku. Strahovi kojima je bio pritisnut u njegovim čulima stvarali su vizije.
Senči od mene nije tražio budnost i neprestano osmatranje. Možda zato što je smatrao da je u tome najsposobniji ili zato što je mogao da vjeruje samo svom strahu i sopstvenim čulima. Tek, nikada nije zaspao niti zapalio cigaretu u rovu. Čak i kada bi se upustio u kratak razgovor, prekidao ga je bez riječi objašnjenja, izlazio iz zemunice i osluškivao... poput usamljenog srndaća koji na proplanku njuši svaki dašak vjetra.
Zaista mi je drago što je preživio rat, ali ne vjerujem da je u stanju da prepriča jedan događaj, ijednu anegdotu. On nije doživio rat. Proveo ga je u napetosti, osluškivanju, osmatranju. Bio je otkočena puška koja nišani i posmatra, a sudbina mu je dodijelila da ništa ne vidi i da nikog ne ubije. Kako je bio jedan od nas desetorice u istom odjeljenju, dežurstvo s njim značilo je da mogu mirno spavati. Nebrojeno puta, naprosto sam odrijemao ta dva sata provedena sa njim u rovu.
Viša komanda je zaključila da u rov dvojica Srba ne mogu skupa. Jedan Musliman i jedan Srbin, to je bilo pravilo. Tu nepisanu naredbu preneo nam je u povjerenju Osman Zuko, skoro izvinjavajući se što je tako. Zuko je bio jedan od onih s kojim si bez razmišljanja mogao da se upustiš u svaku avanturu. Komandovao je odjeljenjem ne na osnovu čina ili galame, već drugarskim držanjem prema ljudstvu i ličnim primerom – bio je prvi kad je trebalo uraditi ono što je najteže.
Poginuo je pred kraj rata, negdje u borbi. Nikada neću zaboraviti mladića koji je na mojoj fotografiji ostao zabilježen sa cvijećem na reveru. Sumnjam da bi iko iz te jedinice u kojoj je bio komandir mogao nešto ružno reći o njemu. Zuko je bio oličenje poštenja, iskrenosti i svega što je tih godina bilo deficitarno u ljudima. Možda zbog prijateljstva sa svima nije mogao da napreduje, ali niko mu nikada nije mogao reći da je đubre. Srbi koji su konstantno bježali iz Armije BiH na teritoriju Republike Srpske, mogli su čak da mu kažu i datum prebjega. Taj čovjek nikada ne bi izdao.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

nastavi je.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sto li nas drzi toliko u neizvesnosti.

• 1Ovo se svidja korisniku: mcrule
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

danas nastavljam....izvinjavam se....bio sam u nekakvoj frci....